Moja mala neće da se vrati.
Sedim u sobi i pitam se što.
O zašto neće barem da se javi?
Jedva čekam da je pitam to.
U flaši je ostalo par kapi.
Ne želim da ih popijem sam.
Staru praznu nova puna prati,
ne treba mi krevet, padam i pod sto.
Moja duša sunđerasto pati,
svakom flašom natopi se još,
a mala moja neće da se vrati
i ovaj sunčan dan za mene je izuzetno loš.
Drugovi me teraju da spavam,
podočnjaci modri, pogled tup.
Ali kada spavam samo tebe sanjam
i neću to da radim, ne treba mi to.
Moja mala neće da svrati.
U maloj sobi flašu pitam što?
A moja duša sunđerasto pati,
svakom novom flašom, natopi se još.
Sunday 3 November 2013
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment