Tuesday 10 May 2011

Početak

U suštini, to je prilično jednostavno. Kao monotona melodija koju ne možeš da prestaneš da vrtiš u glavi.
Nije bitno da li je trenutak pravi ili lažan, da li uopšte želiš ili osećaš da bi trebalo, činjenica je da je lako. Prašina se skuplja svuda, ali je uvek ima najviše na onim mestima kojima posvećuješ najmanje pažnje. Negovana prašina koju bez razmišljanja očistiš u nekoliko hitriih zamaha rukom. U suštini.

Jednostavnost mi nikada nije bila bliska. Nikada nisam imao dovoljno hrabrosti da se upustim u proučavanje njenih vrlina, koje su, istina, svima dobro poznate. Kao kapi kiše posle pljuska. Cirkularno, oštro, jasno i nedvosmisleno. Sada razumem.

Ali, nije li, nije li to baš ono što sam oduvek želeo? Šta onda? Šta posle želje?
Početak.