Sunday 29 November 2009

Zviždanje u snu

Sasvim normalna stvar. Kao pevušenje dok žvaćeš omiljenu hranu.
Prepoznaćeš me u masi kada korakom zastanem pre nego što krenem.
Ono što ne umem.
Truba.

Kao lou faj vrisak, onaj nečujni. Jeza od koje ti dlake na ruci...
Jeza od koje...

Proleće. Ono koje je proletelo pored mene kao i pored tebe.
U sredini zvuk.
I kuda onda?

Kružim korakom. Levim.
Nestani. Što te više gledam, više te ne gledam.
Oko skriva pogled, a?
Sasvim normalna stvar, hodanje u krug.
Ono što ne umem.

I onda, kuda?
Zviždanje u snu.