Monday 24 September 2007

moj film iz aprila

konačno sam okačio film(onaj o kome je bilo reči na blogu u aprilu) na youtube
dakle,

devojčica koja je postala dosadna

- verzija koja je lepa za gledanje

- verzija čisto da se čije zvuk i malo nešto vidi(4mb) - za one sa sporijim internetom

(klikknite na neku od verzija, nešto mi je sve isto, neće da pokaže da su linkovi)

glumi: Milica Budimir
montaža: Jelena Marković
ostale gluposti: Marko Radojković

kako vam se čini? budite iskreni...
evo za download 40mb... nije neka slika ali ok...
http://www.mediafire.com/?10ctyvongbm

P.S. ako sam pomešao verzije, lako će se prepoznati... ova jedna se mnogo brže učitava...

evo oficijelnih postera za premijeru filma... kliknite na sliku da je uvećate(brzo se učitava)

Sunday 23 September 2007

opijajte se

marko, vrati se bodleru na trenutak

opijajte se

treba uvek opijen biti. sve je u tome: to je jedino pitanje. da ne biste osećali užasno breme Vremena koje vam tišti ramena i koje vas povija ka zemlji, treba da se opijate bez predaha. Ali čime? vinom, poezijom ili vrlinom, po vašoj želji. ali opijajte se. A ako se probudite, na stepeništu neke palate, na zelenoj travi jarka, u sumornoj osami vaše sobe, a pijanstvo je popustilo ili nestalo, pitajte vetar, talas, zvezdu, pticu, sat, pitajte sve što se miče, sve što uzdiše, sve što kruži, sve što peva, sve što govori, pitajte koliko je sati; a vetar, talas, zvezda, ptica, sat, odgovoriće vam: "vreme je da se opijete! da ne biste bili robovi mučeni Vremenom, opijajte se! vinom, poezijom ili vrlinom, po vašoj želji".


koliko ja samo ovo volim, koliko se puta vraćam ovome, koliko je meni dobro, a opet, tako je sirovo, tako nesavršeno, tako puno neke "nedoteranosti" i to je ono što mi se najviše dopada. dobro je zato što je dobro, takvo kakvo je, i ostaće takvo, i biće dobro, i u svoj svojoj očiglednoj nesavršenosti, biće najveće, biće svoje, biće najbolje, biće SAVRŠENO.

ovo gore, ovaj bodlerov tekst, obožavam već 4 godine, i u velikoj meri me određuje, na potpuno moj način. odavno je već sve to postalo deo mene.

Wednesday 5 September 2007

90stepeni

"Pere Ubu is mainstream rock. Justin Timberlake is weird experimental music. Robbie Williams is avant-garde. Britney Spears is constantly coming up with something new and innovative. Pere Ubu does the same old thing. "New" is a trap and a scam to dupe student-types and other naive people." - David Thomas.*


*pere ubu je muzički bend, dejvid tomas je osnivač i frontmen


šta je na kraju krajeva normalno i ko normalnosti teži uopšte? koje su beneficije normalnih ljudi? da li na ove nenormalne gravitacija drugačije deluje pa su ispali ovako debilni? ko kome daje za pravo da govori o normalnosti ovog drugog?

zbog čega ljudi konstantno povređuju jedni druge? kakve su to osobe koje mogu kao divlje zveri da napadnu bilo koga i da grizu, i ne puštaju? i opet, kakve su to osobe koje su toliko sigurne u sebe i u svoje postupke? kako se ne plaše da možda, ali samo možda, postoji neka tamo zaboravljena šansa da nisu u pravu?

svesni su? pa šta ako pogreše? ništ, pogrešili su...
NIŠTA???!!!???

a šta je sa osobom koju su povredili? šta sa njom?
isto ništa? jel tako?

kako je ljudski čopor odvratna stvar, kako mi se gadi kolektivna pravda, kako mrzim ljudski rod trenutno više nego ikada... ko određuje unapred "važnost" onoga zbog čega deluje i kako određuje stepen agresivnosti kojim će da reaguje?

zbog čega masa uvek zauzima "difolt" odbrambeni stav? zbog čega ljudi misle da stalno neko hoće da im naudi?

ja mislim da trenutnmo možda znam zašto. zato što su i sami u svom tom odbrambenom stavu skroz negativni, svako gleda ... pserem se na čitav ljudski rod koji je otišao u kolektivni kurac!

ko je normalan? JA SAM NORMALAN! PROKUVAO SAM NA OVIH JEBENIH 90STEPENI!!!