Sunday 3 November 2013

Umrle zvezde

Da li šetaš sama? Da li šetaš sama u mraku? Ulicama vlažnim od suza, od suza umrlih zvezda, od suza što pale su na tlo. Da li šetaš sama? Što se šetaš sama? Sjajna senka uličnog svetla, sjajna senka sakriva tvoj trag. Sjajna senka nečujna šetnja. Noćna šetnja što vodi te u mrak.

Misliš li o nama? Misliš li o nama dok hodaš? Misliš li o meni bilo kad?
Što se šetaš sama? Zašto hodaš sama u noći? Sigurno se osećaš teško, sigurno te muči nešto, sigurno te prati neki strah.

Zašto šetaš sama? Ti koračaš sama u tami, na stazi zvezdanih suza. Tom ulicom gazim i ja sam. Tom ulicom hodam svaki dan.

Sunđer

Moja mala neće da se vrati.
Sedim u sobi i pitam se što.
O zašto neće barem da se javi?
Jedva čekam da je pitam to.

U flaši je ostalo par kapi.
Ne želim da ih popijem sam.
Staru praznu nova puna prati,
ne treba mi krevet, padam i pod sto.

Moja duša sunđerasto pati,
svakom flašom natopi se još,
a mala moja neće da se vrati
i ovaj sunčan dan za mene je izuzetno loš.

Drugovi me teraju da spavam,
podočnjaci modri, pogled tup.
Ali kada spavam samo tebe sanjam
i neću to da radim, ne treba mi to.

Moja mala neće da svrati.
U maloj sobi flašu pitam što?
A moja duša sunđerasto pati,
svakom novom flašom, natopi se još.


Trava

Juče na travi smo sedeli mi.
Bilo je sunčano i ćebe na podu je mirisalo.
Pojeli smo sendvič i legli zajedno.

Tvoja glava je bila blizu moje glave.
Mogao sam čuti misli tvoje male.
Možda i da osetim da sprema mi se zlo,
ali ko je tada mislio na to.

Pipnula si moju šaku nežnim dodirom.
Šapnula mi tiho da ne želiš - da ne želiš.
Jecale su reči koje nisam slušao,
ti si otišla, a ja ostao.

Juče na travi.

Sve biće u redu

Hajde da se pravimo, kao da je sve u redu.
Hajde da se šetamo, da se smejemo i da nam bude lepo.
Hajde da se volimo, kada kažem ti i kad se nasmeješ mi.
Hajde da se pravimo, kao da je sve u redu.

Hajde da se kladimo, da sve biće u redu.
Hajde da obećamo da se češkamo i zaboravimo.
Hajde da se lažemo, kada već lažemo i biće nam lepo.
Hajde da se kladimo, da sve biće u redu.

Hajde da se pravimo, kao da je sve u redu.
Hajde da se mazimo i da pokušamo,
još ovaj put.

Žuti dan

Par dana se smejemo.
Par dana - poletimo.

Par dana se smejemo,
žuti mrak u tvome krilu.
Par dana u tvome krilu,
poletimo na samo par dana.

Nežna grana mene miluje,
da se smejemo u tvome krilu.
Par dana dok poletimo,
mi pletemo u tvome krilu.

Sagneš se da vidiš dole,
žuti mrak ti obećava.
U tvome krilu na par dana,
čujem zrake što te miluju.

Ja čuvam tvoje nežne grane,
da me miluju do žute tame.
Sedmi dan u tvome krilu,
mi se smejemo u tvome krilu.

Sagneš se da vidiš dole,
žuti mrak ti obećava.
Žuti mrak u tvome krilu,
mi se smejemo u tvome krilu.

Ja čuvam tvoje nežne grane,
da me miluju do žute tame.
Sedmi dan u tvome krilu,
mi se smejemo u tvome krilu.
U tvom krilu.

Meni ne treba niko

Meni ne treba niko,
ne treba mi niko da preživim dan.
Možda misliš da je lakše
kada mi se ne javljaš?

Al meni nije potrebno ništa,
skroz sam samodovoljan.
Ove noći kad se setiš da postojim,
nemoj da si plakala.

Često sanjam tvoje prste,
pa se pravim da se ne sećam
i sve se nadam da ću sutra nešto drugo,
al ništa nije prava stvar.

Meni ne treba niko,
ne treba mi niko volim da sam sam.
Ove noći kad se setiš da postojim,
nemoj da si plakala.

Ljubav na selu

Bolešlljiva nevesto moja,
došla si u korov moj iz njegovog polja,
ali da li vidiš ko sam ja?

Semenke tvoga kukuruza,
sejala si bosa i pala je suza,
ispod, ispod pogleda.

Grašak tvog znoja, boranijo moja,
dovoljan je dodir da u senu budeš gola
i to je to, ljudi kažu to je to, ljudi kažu

ljubav, ljudi kažu ljubav

Truckam se na traktoru ti sediš mi u krilu,
mirišem tvoju kosu dok menjaš brzinnu
i to je to, ljudi kažu to je to

ljudi kažu ljubav, ljudi kažu ljubav.

Nevešto te ljubim iza dedine šupe,
mja baba ti na mesečini videla dupe.
Pukla bruka, joj.

A pogledi u selu kao kiselo grožđe,
svi znaju da si moja, a ne nebrano voće
i šta, šta sad?

Ja se stidim da te zovem, a tebe je sramota,
noćima već sanjam da te ljubim preko plota
i to je to, to je to

Ljubav, ljudi kažu ljubav.

Saturday 2 November 2013

Prekjuče

Da li znaš zbog čega moje reči ne čuješ?
Da li misliš da je crno bilo samo prekjuče?
Da li moje pitanje traži odgovor, ili ne?

Prozori i vrata sada deljuju najgore.
Prozor tvoje duše mene vuče nadole
i pada sam, jer je zaključan, tvoj san.

Često sanjam lica koja ne prepoznajem.
Ulice gde vetar vrišti samo košmare.
Često sanjam samo tebe i jedno pitanje, ali ne.

Misliš da bez mene život dobro protiče?
Znaš li da su drugi ljudi samo ljušture?
A ti i ja, zauvek, ti i ja.

Možda tvoje lice nekom srce miluje.
Možda ćeš večeras nekom da se nasmeješ,
meni ne. Zašto meni ne? Zašto meni ne?

Maleni svemir

Zažmuri - neće biti pogrešno
Zažmuri - možda je to dovoljno
Između nas je samo sunčev zrak,
Ali sam se nadao da će biti mrak.

U tvome dlanu je moja budućnost
Upisana linija što tajnu zna
Dođi večeras - da se ljubimo
Baš bi bilo dobro da ne budem sam.

Zažmuri - pokušaj bar malo
(zažmuri) Pokušaj još malo.
U tvome oku je maleni svemir
Svetlosti sve više možda je to san.

Trouglasto cveće što ubrzava vreme
i sedefasta senka koja podseća na pliš.
Ronimo kroz inje ja ti dajem kiseonik
Nestajemo zagrljenih sudbina.

Zažmuri - tako je bolje
Zažmuri - ti to najbolje znaš
Večeras je pravi trenutak
da iščeznemo zagrljenih sudbina.

Jesen stiže u grad

Pogledi se tope, pogledi i strah,
morala bi tiše da mi ulaziš u stan.
Ljubičasti dodir i ljubičasta so,
ljubičasta sreća, niko nije kriv za to.

Muči me tvoj pogled koji prolazi kroz zid,
pa klizim pod sto da preživim stid.
Pogledi se tope, poluokret dva,
šećerne su reči, vodim te u mrak.

Ljubičasti osmeh i ljubičasta noć,
ljubičasti snovi niko nije kriv za to.
Grickamo vreme, jesen stiže u grad,
perspektiva miške i moja nerazumna glad.

Pogledi se top jer je vreme baš za to,
simpatična kriška zebnje, mažem je na nos.
Ljubičasti ljudi i ljubičasta žeđ,
žal za nečim boljim, niko nije kriv za to.

A...
Ljudi koji pevaju su ljudi što se smeju,
negativna zebnja, suknja ti nije dovoljno kratka,
moja draga.

Pogledi se tope, ljubičasta strast,
niko nije živ jesen stiže u grad.

Niko nije živ jesen stiže u grad.

Friday 1 November 2013

Anti aj kju

Anti haiku
Sinoć sam se u kafani setio ovoga što je pisano negde 2005. (ili šeste, lagaću). Ideja je bila obesmisliti značenje uz dosadno školsko pridržavanje formi, ali opet, kao, pošto je unazad možda ima nešto. To je verovatno posledica nezrelosti i želje za stvaranjem bez prave inspiracije. Forsirani larpurlartizam ili nešto sedmo. Sve u svemu to jesam ja (bio ili ostao, šta da radim)

11

onri meje crs
minelj varo bazaz laž
e žitsus em das*

*srce je mirno

žal za zaboravljenim
sad me sustiže


10

e voz tov iž kod
a mica rok minterpsen
ibet o mil sim*

*dok život zove

nespretnim koracima
mislim o tebi

9

sir i mia job
ešebot šes okej ovt
on čevi ne mu*

*boja i miris

tvoje kose što beše
u meni večno

8

onli set mi lež
mov set uj čuran u ad
mi dov to viž zork*

*želim te silno

da u naručju te svom
kroz život vodim

7

va trmi vižaj
ešatel erp et sal kod
a jom is a lib*

*ja živ i mrtav

dok laste preletaše
bila si moja

6

im i lib oms kod
a mi ljop oms ila črt
trm so mas a das*

*dok smo bili mi

trčali smo poljima
sada samo smrt

5

će leži mo dans
e do elkado ma keč
im šit ar ve sad*

*s nadom i želeć

čekam odakle ode
da se vratiš mi

4

i sok ura tev
i sobom sila črt dak
aman u adad*

*vetar u kosi

kad trčali smo bosi
dada u nama

3

jov ta crs ja pav
jo pa ju vals hi toak
ib e tem evoz*

*vapaj srca tvoj

kao tih slavuja poj
zove me tebi

2

laž a crs a gom
it sod lm en enje cerp
lav em ež it sus*

*moga srca žal

precenjene mladosti
sustiže me val

1

an de jej a raš
ti sloma sjo ne le zan
jov tej jom to viž*

*šara je jedna

na zelenoj samo list
život moj je tvoj