Tuesday 22 December 2009

Srneća leđa



Bila je jedna bambi srna koja je imala srednje ime.
Zvali su je Bjanka, zato što je imala smeđu tufnu na svojim mekanim braon srnećim leđima.
Kada je njena majka osetila miris čokolade, krenula je da je liže.
Kada je to video otac Jelen, nasmejao se očima, znajući da je pred Bjankom blistava budućnost i otišao da popije malo sveže vode sa izvora.

Sunday 20 December 2009

Crtanje

Mislim da sam pronašao vezu između pisanja i crtanja.

Kada crtam, uglavnom prvo počnem.
Znam šta želim da nacrtam i krenem to da crtam.
Pošto u crtanju nisam vešt, logično bi bilo da moji crteži budu naivni, te barem pokažu ono što sam želeo, ali ne. Moja ruka pokušava da izvede de pokrete, te pokrete koje nisam u stanju da napravim. Moj čovek nije čiča gliša, moj čovek je mona liza.

Ali čekaj, taj crtež nije mona liza! Niti na nju liči, niti je dovršen, niti liči na bilo šta. To je običan zgužvani papir!

Zašto nisam nacrtao čiča glišu?

Zašto sam zgužvao papir?

E to je veza između pisanja i crtanja.

mala stvar? baš je mala.

Sunday 29 November 2009

Zviždanje u snu

Sasvim normalna stvar. Kao pevušenje dok žvaćeš omiljenu hranu.
Prepoznaćeš me u masi kada korakom zastanem pre nego što krenem.
Ono što ne umem.
Truba.

Kao lou faj vrisak, onaj nečujni. Jeza od koje ti dlake na ruci...
Jeza od koje...

Proleće. Ono koje je proletelo pored mene kao i pored tebe.
U sredini zvuk.
I kuda onda?

Kružim korakom. Levim.
Nestani. Što te više gledam, više te ne gledam.
Oko skriva pogled, a?
Sasvim normalna stvar, hodanje u krug.
Ono što ne umem.

I onda, kuda?
Zviždanje u snu.

Tuesday 11 August 2009

Dokle?

Dokle?
Dokle ideš?
Šta kažeš?
Dokle?
Pitanja.
Pisanja.
Sećaš se dotlea?
Kako su to mirisne lokne bile, ej!
Uzdržani dotle, e moj dokle.
Uzdrž uzdrž uzdrž
To je zdravo za nešto,
sigurno, ili barem.
Dokle. Pozdravi mi ga puno.
Pitanja.
Pisanja.
Sanja
m
.

vreme

Došlo je i to vreme koje je kaskalo. Vreme hoda. Da li je toplo ili je petnaest do četiri? Nikada ti i nije bilo važno. Iza vremena uvek ostaje žuti prašnjavi oblak pun prošlosti. Zašto ti nikada nemaš vremena za mene? Kao da je tvoje vreme neka vekna hleba koju drugima deliš u kriškama dok meni serviraš mrvice. Bekhendom. Volim mrvice, ali kada bih probao, možda bi mi i ta kriška prijala. Znaš kada ti smeta sunce pa spustiš roletnu, a gore pri vrhu kroz one proreze šiklja prenaglašeni snop svetlosti? E pa to je to. Blokada, ali neuspešna pošto problem ostaje u svesti.
Juče je bilo juče, a danas mi isto deluje kao juče. Sutra će možda biti danas ili prekosutra, nadam se. Nada. Tačka.

Monday 29 June 2009

mrak

Mrak. Taj vrli čovek mekanog hoda. Obavija ti srce šakama tišine i unosi jezivi spokoj u umorno telo. Mrak.
Osetiš ga kada zažmuriš i pokriješ se preko glave. Miluje ti svest drhtavim šapatom. Širi se tvojim krvotokom dok miruješ i poigrava tvojim receptorima unoseći spokoj ili nemir, duboko unutar svesti.
I uvek dođe nepozvan. Kao blagi penasti krem kojim ti filuje snove. Čak i dok si budna. Tišina.
To je on. Mrak. Onaj koga nema kada misliš da ti je potreban, ali koji je tu kada je najvažnije. Tvoj zaštitnik u borbi protiv sebe. Heroj noći.
Čuvaj ga se preko dana pošto baca nepostojeću senku na dušu. Osetićeš ga ispod kože kada te oblije hladan znoj. On je taj koji mora da čeka. Ti si ta koja bira.
Mrak. Onaj pre tačke. Onaj koga ne vidiš iako gledaš u njega. Želi da te dodirne svojim tupim pogledom punim straha. Mrak. Onaj posle tačke. Onaj koji čeka na tebe da batališ zareze.
Probaj da ga dozoveš. Možda se i javi u vidu usputnog osmeha slučajnog prolaznika. Možda ga prepoznaš u nekom dragom oku.
Želiš li da okusiš lepotu noći? Primi Mraka, jedinog vrednog tvoje beskrajne svetlosti.

Monday 30 March 2009

Virtuelno i vizuelno

Kao vremenska prognoza. Miševi odjednom izađu iz svojih skrovišta. Signali. Signali koji bi trebalo da postignu nešto. Takozvani samozvani specijalisti.  Krenem i stanem. Nesigurno ili možda isuviše pretenciozno. Nezadovoljan samim sobom i onim što imam da ponudim. Svestan nekih verovatno nepostojećih činjenica. 
Ludilo?
Šta je to uopšte?

Uopšte je senzacija koja ne jenjava.

Dobro je da je uopšte, pošto da je nešto drugo, verovatno ne bi bilo ovo prvo. 

Proba.

Friday 20 February 2009

Lavina dosade. 
Cunami splina.  
Zemljotres učmalosti.