Friday 21 September 2012

Neko mora

-Ja ću Rakolovca, evo tebi Buško.
-Okej. Ali onda ja uzimam i Cepka.
-Ne može, Cepku se pokvario štap. Možeš ti Čoveka od Oružja.
-A, a... dobro.
-Super, a sada na posao. Ti uzmi dovoljno zemlje, a ja ću da donesem kese za padobrane i mislim da znam gde sam ostavio mačeve. Nađemo se za deset minuta kod drveta, tamo ću sve da ti objasnim.
-Ali...
-Nemamo vremena. Požuri!

Izvadio je rukohvat umotanih plastičnih kesa iz mamine fioke i krenuo napolje zaboravivši mačeve. Mačevi nisu bili bitni, jer je u džepu imao plan. Ispod velikog drveta ga je čekao Duško, ne preterano siguran koliko mu se čitava stvar dopada. Marko je, sa druge strane, bio ubeđen da je plan savršen i da moraju uspeti.

-Okej, slušaj me pažljivo.
-Okej.
-Ti kreni da gomilaš sneg ovde, a ja ću ovde. Najbitnije je da ga baš nagomilamo pa ćemo od njega posle lako da napravimo sve. Evo su kese, njih napuni snegom isto, da se otopi.
-Okej. Ali kako znaš da je ovo pravo mesto? Šta ako ne dođu sutra? Šta ako se otopi sneg?
-Moraju da prođu. Danas je sreda, ide se u školu do petka i oni u pola 2 prolaze ovuda. sve sam isplanirao, video si plan?
-Da, da, ali šta ako ih bude više? Šta ako nas stignu?
-Neće. Iznenadićemo ih. Takođe, mi to moramo uraditi, moramo da spasimo svet!
-Marko, pretućiće nas ne možemo mi da spasimo svet.
-Neko mora.

Monday 10 September 2012

Probaj sa kožom

Ubio sam cvet, možeš li i ti?
Neuklopljiv sam, nažalost.
Baš sam fleksibilan.
Sišla mi je krv u mozak.
Za sve kosti tvoje noći, ajmo da se uvežemo!

Plaćaćeš mi alimentaciju.
Moramo se razdvojiti.
Na golo telo.
Na golo telo.
Na golo telo.

Prenebregnimo sve naše mane.
Kao miljenje po telu.
Kao nervoza.
Strešen sam.

Ja pričam kako treba,
ali zvuči potpuno drugačije.

.

Moraš da se žrtvuješ, zadrži dah!
Probaj sa kožom!
Evo ti.