tag:blogger.com,1999:blog-4227478337965303742024-02-08T07:09:25.019+01:00Zlombuloin the place where I make no mistakes. in the place where I have what it takes.Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.comBlogger152125tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-83947928938342928322020-04-20T20:02:00.002+02:002020-04-23T00:58:07.277+02:00Mape grana<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
Mape grana. Evo integralnog teksta. Fotografije za tekst mozete naci na <a href="https://www.instagram.com/pustime/">instagramu</a> posto bloger nesto zeza.</div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-SzA5iGqA-wXwFt8aq2OPmquAS3UrGRAPforth9t93rhEv7BOPfoX1aFqUcVFx7g83ER9xihI_jlGty6CmFwZGxpjozKTtNLYK7tDk_1B7zPRaBkrA2rWqbyRQMbl3SZLC05__p-83NI/s1600/001_txt.png" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><br /></a></div>
<br />
<br />
001 - budim se izgubljen u granju. Svaki put pomislim koja li je razlika i produžim dalje. Jedva čekam miris noći, tu je lakše. Lakše je u mraku, kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
002 - Kada se trudim da se uklopim ponekad mi popđe za rukom da se ne okliznem. Kao lažov kakav suštinski i jesam, naućio sam fore da deluje kao da učestvujem. Kao i u svemu ostalom, uvek ima lažova sličnih meni čiji podrugljivi pogledi prete da raskrinkaju moj zli plan. Kao juče. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
003 - Priđi bliže. Ne vidiš dobro odatle. Kod središta sreće, tu malo ispod dijafragme sam skrenuo naglo levo. Taj pokret prouzrokovao je tihi krik iz tvojih usta, grla, stomaka, duše. Na moje nespretno izvninjenje odgovorila si nemim osmehom. Skreni levo. Kao juče. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
004 - Oštri presek emocija je kao lavina pretpostavki koje obrađujem sporije od brzine razumevanja. Kao kanjon koji deli dve strane pogešnog, a u dubini krije jedinu istinu. Hah. Jedina istina. Kao neka slobodoumna tinejdžerka koja veruje u ljubav na zalogaj. Testiraj elastičnost mojih nerava do granica poznatog. Kao što već činiš. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
005 - Nisam zamišljao da će sistemsko uništavanje započeti ovakvom trgovinom apsurda. Isprepletanost naših mana je čvorište emotivne zagađenosti koju filantropi karakterišu kao ljubav. Kao ribarska mreža, ova sinaptička entropija mrsi se pred mojim očima čak i kada žmurim. Pomozi mi da izronim, kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
006 - Ubrao sam cvet. Crtaš mi po dlanu kvaternione verovatnoće pa ja pomislim da pričaš u metaforama. Kažeš kako je lep miris, što mom nesigurnom telu govori kako ti se sigurno ne sviđa kako izgleda. Hajdemo na Kubu, ili do Pančeva. Da ne izgorim. Kao juče.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
007 - Ravna linija preseca rotaciju mojih misli oko nepomične ose predstavljene zbirom skalara i vektora tebe i sebe. Kolinearnost naših sudbina se konstantno nada tom preseku ravnoće u kontektsu nekog milog događaja koji bi rezultovao srećom. Ti si količnik preklapanja prethodno definisanih snova i kao takva izbegavaš realnosti koje ti ne prijaju. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
008 - Izvijaš mi se u mislima kao redovan stres. Neprijatno očekivan, a u isto vreme beskonačno nedostajuć kada ga nema. Zategni posteljinu. Nisi podigla roletnu. Pipni mi jagodice. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
009 - Dok lutam ulicama izbegavam poglede. Desi mi se da me zbuni izgubljenost jer je u 2020. baš teško da se nađeš u istinski nepoznatom. Mapa u džepu mi bledi u mislima. Dok sam je izvadio već se pretvorila u prazan izgužvan papir. Kreće kiša, neko srednje sivilo. Ostaću izgubljen. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
010 - Polovina mene, dijagonalno, misli da je sve ok, dok druga, ona dijagonalnija, zna da ništa nije. Nesigurnost u sopstveno znanje održava me na površini. U trećem kvadrantu prve dijagonale nesnađenog sopstva mi se pričinjava nastanak treće polovine moje celosti. U toj činiji besmisla koja mi je jedina sigurnost u životu čuvam jednu ulicu sa parkom i klupom samo za nas. Za tebe. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
011 - Kako pada mrak na ulicama je sve više automobila. Gledam oblake dok sunce zalazi za horizont i nadam se promeni. Podzemni prolaz vodi do železnice i ulazim u voz za sutra. Probudi me kad napolju ne bude gužva, teže se krećem ako me neko na to tera. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
012 - Dodaj mi sneg. Bljuzga se prepliće sa koracima, suprotstavlja se sistemu na jedini mogući način - javnim protestom! Dodaj još snega, želim da protestvujem, suporotstavljen ličnom besmilu. Ništa ne razumem i ništa nije u redu. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
013 - Vrati se. Nedostaje mi lepog. Tražim taj osećaj po pustim ulicama. Zagledan u prozore očekujem neki znak, neki novi impuls, motiv, povod za san, osmeh, ili barem nešto nalik na to.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
014 - Redovno zalivaj biljke, ali pazi na korenje! Koren truli ako preteraš, kao i u životu. Volela bi da te pazim kao biljku, samo nećeš da pustiš korenje. Možda se plašiš da ne preteram pa istrulimo zajedno. Kao juče.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
015 - Kada gulim led osećam se slobodno. Preglednost jezera odiše sigurnošću koja smrdi na poznato. Na površini. Probiću led da zaronimo zajedno u dubinu. Možda speremo prošlost i ostane samo gola želja. Od čega bežiš? Uspori. Kao juče. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
016 - Ptice. Zapremina neba plus nepregrađivan slobodan prostor budi mi strah da ću zauvek ostati sam. Kako popuniti prazninu? Opet, kreću se u jatima. Ptice. Ptice. Ptice. Na granama, kao mapama. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
017 - Udario sam lakat o granu. Perpedikularnost situacije sve više boli kako ćutanje osvaja juče danas i sutra. Slike su samo sećanja, a snovi su daleko od realnosti. Kašljem plastiku po autoputu mogućnosti. Zaboravio sam lakat u frižideru. Poliži mi poslednje reči, znaš da nisam tako mislio. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
018 - Stvari se komplikuju kada prigrliš inerciju za definitivno stanje stvari. Misli se kao na indigu kopiraju, iz sna u san. Ukus bledi, ali tekstura ostaje ista. Pukotine kao kanjoni tuge koji sve dublje dele razum na dva. Na tri. Jedan, dva, tri, sedam. Kao juče. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
019 - Pitaću te sutra, možda se setiš. Lišće na vetru svira nešto tuđe. Gde su one noći? Izvini, promene me zbunjuju. Ostani, imam osećaj da nisam pozvan nikad nigde bez tebe. Kao i u životu. Fališ i levo i desno.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
020 - Gde bih bio kada bi me sačekala samo malo? Kasno sam naučio da klizam pa mi se kolena iseku pri pomisli da moram da se dokazujem. Smeješ se sa šakom u toploj rukavici, onoj bez prstiju u kojoj želim da ti se pridružim. Pada sneg i napolju je led i unutra je vejavica, stavi šal, onaj koji možemo zajedno. Na kauču ili na klizanju, na jezeru da sedimo i grejemo ruke toplim kakaom. hajde i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
021 - Vedro nebo i prolećni sneg. Napolju su vanzemaljci u svojim letećim tanjirima. Napolju su divlje životinje u svojim forsiranim staništima. Naplju je trava, napolju je unutra je tužno i tiho. Izolacija zidova je loša po zvuk i toplotu i kretanje. Kada se ne krećem, šansa da te sretnem je nula. Da li je šansa ako se trudim da se desi, ali neću namerno, nego kao slučajno? Kao na primer juče.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
022 - Kapljem kao vosak, nežno po bojama tvojih prethodnih iskustava. Deca ćute u ćošku školske sale, u ćošku sopstvene nesigurnosti. Hajde krug oko parka? Rasipaš se kao koncentracija. Raspitaj se malo. Baš je teško. Kao juče.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
023 - Kako se zovem? Ko je iza, pored, sa strane? Gde si nabavila tu boju? Dodaj mi pozdrav. Hej, vrati nazad fokus, biće sve u redu. Sve će se srediti kao šiblje na vetru. Kao kosa na vetru. Kao suze na vetru. Sve će nestati. Kao i u životu. Na vetru.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
024 - Pronašao sam jedno oko u rušama između zgrada. Oko je nebo, a lice je u mojoj glavi. Ne razumem značenje, ali ne znam ni koliko je to bitno, jer, hej, lepo je! Malo li je? Zgaziću u ovu baricu sa obe noge. Suve čarape, mokre čarape, moja stvar.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
025 - Imam osećaj da kasnim iako znam da gotovo sigurno možda ne. Čak i da je istina, kome je tačno stalo do toga? Kao i u životu. Ne znam.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
026 - Odlažem stvari jer sam u svađi sa vremenom. Odlažem ih jer ne poštujem<span class="Apple-converted-space"> </span>obaveze. Odbacujem autoritete koji se sami nameću i borim se sa odabirom rečenica koje će ih konačno pobediti. Odbacujem. Kao ti mene. Odbacujem sve. Kao juče, kao sutra, kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
027 - Ne podnosim papuče radnim, a i neradnim danima. Pronašao sam nebo i okružen sam odlaganjima. Sve će proći, sve će, sve. Proći će borba, vetar, ljudi, proleće. Retko te slušam, još ređe gledam. Ne podnosim papuče. Operi kosu. Osuši ruke. Evo ti tri!</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
028 - Bio sam ok neko vreme, a onda je žeđ postala jača. Mrak pada kao pijanac u krevet, a ja sam neko vreme bio ok. Talasi zapljuskuju kapke dok sanjam. Kada ne, onda ostane samo slana, slana so.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
029 - Tražim smisao u obrisima. Neko sa strane bi rekao da je ok dokle god se ne predajem. Ljudi sa strane i tragovi u obrisima. Kafa na papiru, mrvice na stolu, senke na zidu. Senke su mrvice u kojima se nadam da ću shvatiti sebe. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
030 - Za tebe su to samo brojke. Kartonske kutije sa gomilom rasutih papira unutra i okolo. Jagodicama dodirujem fasade dok se šunjam svim onim bivšim ulicama i prolazima koje pamtiš. Kao uljez. Kao juče.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
031 - Vozim se noću. Cele noći ulicama koje ne prepoznajem jurim senke kroz prozor i pitam se da li uopšte znam šta želim. Vožnja noću. Kao juče. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
032 - Postoji osećanje koje volim. Krije se u tvojim obrvama. Pređi šakom preko čela, ali baš baš polako. Od toga me prođe neka pozitivna jeza u predelu jezgra stomaka. Ali opet, ne vidim ti lice kada odeš. Misliš da to ima smisla, ali nekako baš nema. Nije mnogo važno gde ideš, nije ako ne vidim. Bude me malo sramota jer je sve ovo sebično do kraja. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
033 - Početak. To pomislim često kada želim da na silu podstaknem pozitivnu promenu. Teško mi je da verujem u ono što sam izmislim, ali se godinama bodrim činjenicom da teško nije skroz nemoguće. Da je tuđe, ne bi bilo moje, a lično mi je potrebno da bih mogao da ga delim sa tobom. Da li mi veruješ? Pokušaj još jednom. Kao juče. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
034 - Nemam snage. Ti misliš da možda imam, ali nemam. Ne postoji način da nateram telo, tog stranca u čijoj sam koži. Ne prepoznajem više ništa. Nemam snage. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
035 - Postoje ljudi koji pronalaze utehu u banalnim stvarima. Oni bi<span class="Apple-converted-space"> </span>mogli da pišu o nekim potpujno običnim običnostima i eventualno pronađu u tome utehu ili nekakav kanal. Postoji trenutak u toku dana kada pomislim da bi bilo mnogo lakše da je sutra juče, a da danas ne postoji. Postoje ljudi kao što sam ja i postoje trenuci kao ovaj sada. Postoji razlog zašto nikada nije sve kako treba i postoji trenutak van vremena za nas. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
036 - Neke stvari se ne menjaju. Štitim se tišinom i verujem u đansu da će možda kiša da spere sve greške planete, pa usput i sve moje gluposti. Mrzim verovatnoću. Godine su pokazale da je moja verovatnoća neverovatnoća verovatno jer mrzim sreću. Verovatno. Ali verujem u šansu! Probaj levo. Pokušaj ponovo. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
037 - Najteže mi pada hod. Osećam potrebu za kretanjem kako bih opravdao emotivni brlog. Hodam napred ka nečemu boljem. Kakva obmana veka! Hodam u krug, oko tebe dok ne sednem ili legnem da odmorim od pritiska i tereta koji sam sebi namećem. Najteže mi pada hod. Taj forsirani neprijatelj prirodnog stanja stvari. Pokušaj još jednom.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
038 - Dok skupim snage i obavim sve banalne radnje modernog vremena, ostanem skoro pa prazan. Kolektivne navike su tromije od ovog tobogana progresa od koga mi se zavrti u stomaku pri svakoj pomisli na brzinu i aljkovosti potrebe. Izvoli ovo novo jer je vreme za promenu. Želim malo više od toga, želim vreme da budem, da grešim, da se igram, da otkrivam ne samo svrhe, već i da izmišljam varijante odnosa. Ne želim da počinjem samo da bih završio. Zar ne misliš da je bolje da samo budemo? Pa šta ako je sutra možda bolje i<span class="Apple-converted-space"> </span>ako te boli glava od prekjuče? Hajde da svakog dana ponovo i ponovo proživljavamo danas na hiljadu različitih načina. Hajde, jer je baš lepo. Hajde, kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
039 - Na kraju uvek ispada da sam ja kriv. To uopšte nije problem, čak i kad kažeš da nisam, podrazumevam da sam uzrok. Kažeš nije bitno. Kažeš kraj, početak, sredina. Nije bitno. sve te odrednice me čine nesigurnim jer znam da kada bih ti pričao o relativnom sigurno bismo se mimoišli i onda stvarno ne bi bilo bitno. Sve je važno. Sve je bitno.</div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
Meni je tvoje ništa sve, dok tebi moje sve deluje kao ništa ili nedovoljno. I ko sam ja da se ljutim? I ko si ti da kažeš da nije baš sve tako? Možeš bolje, a ja moram. Mada, kažeš, tebi je to prilično nevažno. To baš nije ok. Ili možda ipak jeste? I važno i ok. Ko sam ja da ti to određujem? Skreni levo.<span class="Apple-converted-space"> </span></div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
040 - Što više znam, imam manje hraborsti da bilo šta pokušavam. Tuđe lepote mi se čine kao dovoljne. Upoznajući se sa kreativnim procesom pomislim kako to tuđe baš i nije nešto, samo nisam ja znao dovoljno. Pa onda opet pokušam, u krug. Kao sa tobom. Kao i u životu. Mogu bolje.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
041 - Volim kada mi se đon na patici malo istroši. To mi je ranije delovalo kao da je dovoljan dokaz da se dosta krećem. Prekrstim noge pa ćeš kao slučajno videti kako sam opasan lik sa ulice. A ja zapravo satima trljao patike o grubi beton ispred zgrade. Isto tako, trljao sam dlanove o grube površine, rđave šipke i naborana stabla drveća kako bi kada bismo se rukovali, ili kada bih te kojim slučajem pomazio po lizu rekla, čuš rekla, pomislila, kako sam mnogo opasan tip.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
042 - Opasan tip a? Kao juče. Kao sutra. Imam žuljeve na prstima, imam rupe na odeći i skroz nezainteresovan pogled koji deluje nadmeno. U stvari nemam pojma šta se dešava. Ono što me održava na površini je super stvar koja me često mnogo nasmeje. Ja i dalje naivno verujem da neka tamo ti vidiš sve te sitnice, prave i lažne, one prenaglašene, ali i one tajne, suptilne i blage. Volim da verujem da vidiš iako je vreme pokazalo da baš i ne. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
043 - Ljudi vreme posmatraju prilično čudno. Kao osobu, kao dimenziju, deo tela, kao obavezu, razlog ili nešto što njih same iz nekog ugla ima u fokusu. Nevreme je nešto slučajno, pogrešno, tuđe, iako kao i sve ostalo što možemo da osetimo ima svoje trajanje i definisan trag na mapi vremena koju sami izmišljamo. Zovem te u nevreme jer znam da nikada nije pravi trenutak. Nikada neće postojati onaj savršeni sklop okolnosti da okruženje, emocije, korelacije i jebeni svemir budu u dogovoru da mi dobijemo vreme samo za nas. zato te i zovem uvek u nevreme, a pošto je tako, onda ti nisi spremna jer nisi oprala kosu ili čitaš knjigu u pidžami ili štagod. Važno je da imamo vremena. Našeg. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
044 - Prazan prostor je brisanje snega je surfovanje na starim uspomenama koje su kao talasi otišli negde tamo nepregledno nepoznato i zbogom. Brisani prostor je beton, stepa spaljena žuta, trava i ravnica. Nekada mi pođe za rukom da nam ispunjavam zajedničke prostore u bude super, a nekada mislim da su naši, ali ti kažeš da su moji, a nekada od tvojih pravim naše kako bismo malo više vremena proveli zajedno. Pa mi onda pričaš o nevremenu. Nevremenima, mojima, tvojim i bekonačno praznim prostorima. Opet, to što ti misliš da je beznadežno ili barem previše teško, ne mora da znači niti da si u pravu (pod a), niti da stvari ne mogu da krenu drugim tokom (pod be). Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
045 - Neke stvari se ne menjaju. Kao juče. Opet, neke, kao na primer sutra, su jako promenljive. Znam dosta stvari koje mogu da radim da sebi zamaskiram vreme koje provodim u brisanim prostorima tvoje nemilosti. Moje čekanje, neko bi rekao trošenje vremena, generiše stvari koje vrtim u glavi koje meni imaju smisla i to je dovoljno. Pričaj mi o pticama. Znaš dosta o tome. Pričaj mi o ribama. Pričaj o vetru i strujanjima vazduha i talasima i struji, prvo morskoj, pa o vetrenjačama i našoj borbi. Obaramo ruke, ali ne želimo da pobedimo. Kao vetar koji se podvuče pod talas i smeje se dok se natežemo. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
046 - Sivilo neba me drži zarobljenog na vrhu kamene kule zaborava. Ili možda na ivici zaborava, taman toliko ne, da pomislim da možda ipak da. Veliki leptir je šakama napravio senku koja je egativ u ogledalu, a leptir su prsti, a zatvor je senka i ponoć je već u oku se gubi hrabrost. Češće sam bespomoćni jadnik, budala lišena slobode izbora zbog nerazumevanja. Hiljadu profesora znanja ne bi me naučilo da razumem postupke, a hiljadu sati vežbanja ne bi me nateralo da išta ispadne bolje i trudim se stalno, doduše unutra, u glavi, zatvoru tvojih šala. u sivilu grana, zaboravljen, gladan nežnosti. Trudim se, tražim ukuse i mazim ideje koje gajim i ideale koje stvaram, ali uvek padne mrak. Kada je mrak, senke se gube i ostanem sam. Slobodan tvog zatvora sam sa sobom. Sam. Kao juče.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
047 - Tvoja duša je oluja. Bujica koja nekontrolisano usisava moje misli i iskašljava ih na neku dosadnu obalu na kojoj ih ne želim. Mrtve misli ne mirišu lepo kao one bivše, a ti ne prestaješ. Neumorno seješ strah, a da ni ne znaš, jer hej! Pa ti svoje žrtve, moje sitne misli ni ne primećuješ. Previše sam suptilan za tako bučan način života. Ti si truba, ja sam pesak. Ti avion, a ja list na vetru. Glava u kanti ne pomaže da prođe. Šaljem ti sve i dalje i dalje i dalje i dalje i dalje. Ne postoji naznaka kraja iako su dani testo za mešenje, glina za pečenje, blato za gaženje. Ti si oluja! A ja miš. Ja sam mokri miš koji obožava tvoj vetar, okupaj me svojom kišom i ušuškaj u mračne oblake. Kao juče.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
048 - One noći kada mesec bude nisko, izađi na čistinu. Dozvoli mu da ti upozna potiljak i sagni se, dodirni travu. Kada je niže, te noći su životinje mirne. Poslušaććeš taj istinski mir u ponoć i sam miris, nezaražen gužvom će ti ispričati priču. Probaj da legneš i gledaš gore, možda u njega, ili malo pored. Molim te. Nemoj da zaboraviš na to. Nemoj da zaboraviš. Da je možda drugačije, vreme i ljubav i nada i nežnosti i obaveze i sivilo i neuspesi i naš let i pad i emotivna glad. Da je možda drugačije, možda bi sve to malo manje bolelo. Na mesečini, dok ležiš u mirisnoj travi sa uspavanim životinjama i gledaš gore, znaćeš da kroz to jedno nebesko telo neko gleda dole i da nisi sama.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
049 - Kada se razgovor rasplamsa i oni najglasniji pokušaju da kroz ideje bazirane na nekim unapred prežvakanim i nadasve dosadnim temama dokažu svoju dominaciju u društvu, ja volim da miniram. Informacije su mač sa dve oštrice, jednom kojom poentiraš i drugom koja ti se obije o glavu kada se pokaže da tvoja površnost ima dubljeg neprijatelja. Suštinski, koliko god godina da prođe, dečaci ostaju dečaci. Petlići koji se nadmeno takmiče za komadić svetlosti, gde je mnogo važnije baciti ostale u senku. To se ne menja i malo je dosadno, ali ono što mene muči je što kada bi trebalo da pokvarim tu neverovatnu platformu testosterona, ne mogu jer mislim samo na tebe. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
050 - Sada je jedan od onih trenutaka kada ti ponavljam reči. Neke stvari se ne menjaju. Ja ponavljam i ponavljam, naglas i u sebi i često se zbunim jer mi fali povratinh informacija. Referentna tačka mi je čas tu, čas tamo negde i uopšte nisam siguran da li da verujem sebi, knjigama, intuiciji, srcu ili prijateljima. A svi imaju mišljenje i to me nervira. Znaš kako kad kažeš nekome nešto intimno i direktno, ili indirektno pitaš za savet, pa mišljenje dobiješ odmah? Jako retko, ili nikad, odgovor je “ne znam” ili<span class="Apple-converted-space"> </span>“daj mi vremena da razmislim”. To je zato što nikoga nije briga za mene, tebe, ili bilo koga drugog. Zato i e tražim savete od ljudi. Kao juče.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
051 - Hajde ponovo. Ovde skreni levo. Drži čvrsto volan, ruke na deset do dva i gledaj pravo. Sada, kao i u životu, proceni na ovoj raskrsnici da li možeš da prođeš, ili moraš prvo nekoga da propustiš. Kao juče, pogleda ko ima prednost. Da. Ovde opet levo. Testiraj motoriku u snovima, pa kada se sretnemo na pešačkom trubni kako bih te primetio. Ja lutam peške tvojim ulicama i nadam se da poštuješ pravila vožnjice. Stani pešacima, propusti me tu i tamo. Onda kada završiš, seti me se u oktobru, ili bilo kom drugom mesecu. Kao i u životu, vožnja nikada ne prestaje.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
052 - Kako se bližim kraju ne mogu da se nateram da ne mislim o posledicama. Sve mi deluje nevažno, a neuspeh čitam kao definiciju sebe u dosadašnjem. Izgleda da stvarno jesmo slika sopstvenih neuspeha i poraza, dok pobede blede brzinom narednog zadovoljstva. Kraj koji je unapred poznat možda zvuči kao ispunjen cilj, ali čoveku koji ne želi da uspe, želja baš ume da zbuni. Voleo bih da je sve drugačije. Voleo bih da nisam ovaj autocinični ambasador praznih priča i semi-sprovedenih ideja. Ambicija je granična funkcija koja teži tvom dodiru i kao takva u isto vreme je prebesmislena, banalna, ali i nemoguća. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
053 - Poslednji od svoje vrste. To je izvesno, jer sam i prvi. To je nadmeno jer sam kao i ti, a to je lepo, jer to znaš i ti. Ako smo to mi, onda nisam jedini, a ako nisam jedini, onda nisam ni poslednji, ali drago mi je da smo uspeli da indirektno ustanovimo uniju u kojoj se naši mikrokosmosi prepliću, u kojoj postoje kao jedan, dva tri, kao svetlo i mrak, kao sve i ništa, kao da i ne, kao jedno celo. Nije toliko ni važno da li smo jedno veliko ništa ili veliko sve ili ogromno ponešto ponekad. Ništa nije važno dokle god smo bilo koje jedno, pa čak i to tvoje nijedno. Čal i to tvoje je možda najviše naše. Kao juče.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
054 - Ljudi vole da se ponavljaju, a ja mrzim. Kada kažem mrzim onda mislim ne volim, a kada kažem ne volim, mislim da težim da to ne radim, ili da izbegavam. Ne volim da se ponavljam, kao i u životu, kao juče ili sutra. Skrenem levo. Neke stvari se ne menjaju. Volim da te grlim kao što volim da dišem. Volim to na nekom bazičnom nivou koji se graniči sa potrebom. Volim da mislim da nemam potrebu za disanjem nego da to biram zato što volim. Još više volim to što ako se dokaže da grešim, korelacija sa grljenjem samo će sve zajedno uzdići na nivo potrebe, na nivo neophoda. Najbolje bi bilo kada bih te grlio prilikom svakog udisaja, tako bih zauvek imao pune nozdrve tebe. Uh.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
055 - Sloboda te čini snažnom. Uživam dok pomsatram tvoj hrabri ples i smišljam načine, sve te beskonačne načine na koje bih mogao da te vežem za sebe. Kada mi kažeš da me voliš, danima želim da se ubijem jer znam da to nije istina. Sloboda te čini srećnom, barem ta tvoja definicija slobode koja je više život bez mene nego neki konkretniji vid iste. Gledam kroz prozor grane kako šuškaju i nadam se promeni. Baš bi bilo dobro kada bih malo manje, ili barem kraće umirao. Prijatelji mi kažu da dramim. Prijatelji mi kažu da brinu, ali šta oni znaju? Nijedna pisana niti izgovorena reč ne mogu da promene tvoju suštinu. Možda vreme može da promeni mene. Kao juče.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
056 - Ponekad je lakše da ćutim i pretpostavljam. Ponekad previše očekujem od drugih ljudi kada se nadam da će razumeti moj problem u tišini. Kao da postoji neka posebna knjiga, neki rečni mojih facijalnih ekspresija, mojih pogleda, načina na koji hodam ili sedim. Nije mi danas dan, sutra ću biti ok. Kažem ti to u sebi i u tom trenutku baš mislim da razumeš. Zuji mi u glavi odjek poslednjeg puta kada sam prihvatio istinu. Što sam stariji pronalazim lepotu u konvencionalnim alatima za utehu. Taj neki imaginarni prag samokontrole je svakim sledećim porazom sve niže i jedino čemu se istinski nadam i ono što očekujem je da kada dođe sledeći, da će još manje da boli. Ranije bih se možda nadao, sada samo ponekad, ali češće samo tupi udarac. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
057 - Ljudi kažu da vole to što postoje ti neumorni ratnici osmeha. Ta takozvana spadala, imuna na bol, tuđu zlobu, ružne radnje, loše raspoloženje ili negativno kao takvo. Grizem se za usne svaki put do ivice krvi, pa oda još malo. Osećam se poraženo unapred jer odgovornost za koju mislim da postoji znam da nestaje onog trenutka sa sa mim prestankom potrebe, koja je isto tu sve dok se ne uperi prstom u nju. Svako nosi svoj krst i nikome nije lakše ili teže, ali meni često ume da bude baš teško. Kao juče. Kao danas. Kao i u životu. Ja znam da postoji to neizgovoreno očekivanje od mene koje, evo i sad dok čitaš ovo misliš da je nepotrebno, kao osećanje i kao i sve ostalo. Slažem se sa tobom, ali to i dalje ništa ne menja. Skreni levo.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
058 - Voleo sam da idealizujem stvari pre nego što bih ih uradio. Prvo pivo, prvi blam, prva ljubav. Onda sam počeo da zaboravljam i shvatio sam da su ideali prolazna kategorija u svačijem životu. To je u jednu ruku ok, ali u drugu poražavajuće. Odbijam da u startu odustajem od svega samo zato što je prolazno, a tek odbijam mogućnost da sam ja kakav god, ovakav ili onakav, isto tako nekome prolazan. Kao šraf, želim da se ušrafim u tvoju memoriju i da me nikada ne okreneš na onu drugu stranu, onu koja me vodi dalje o tebe. Kao lopov, želim da ti ukradem alat protiv mene i kao bajka hoću da me čitaš i veruješ u mene. Čak i kada me prerasteš. Kao juče.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
059 - Kupujem tajne jer ne mogu više da izdržim. Kupujem na slepo, na kilo, od koga god čujem da prodaje. Ti kažeš da sam tračara i da me zanima tuđa intima, a meni je teško da ti objasnim da su mi motivi još gori. Kupujem tajne na gomili, pa ih onda otpakujem, čitam, analiziram i potiskujem jer uglavnom nemaju nikakve veze sa mnom. Desi se da tu i tamo naiđem na neku koja ima veze sa tobom, pa ti kažem ili ne kažem. Postoji taj trenutak kada mrzim sebe, ali je poriv mnogo jači od mržnje. Poriv da znam i ono što me se ne tiče, a ima veze sa tobom. Zato i kupujem na gomili. Da ne bude baš skroz očigledno. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
060 - Sunčaš se skoro svaki dan i postepeno ti koža poprima kremastu boju. Trudim se da ti to ne stavim do znanja, jer ne želim da provališ da te posmatram. Možda te to uplaši. Kao i u životu, deluje mi da nikada nisi zadovoljna sopstvenom situacijom i često bih ti rekao kako meni deluje da ti je super u odnosu na nekog drugog, ali to bi pre svega bilo bezosećajno jer sigurno ti jeste teško, a opet, ako je taj neko kome je možda teže, neko sa mojim imenom i prezimenom, neko ko jeste ja, onda baš ispadam bezobrazan. Hajde da merimo težine postojanja i da pobednik časti! Kao juče. Znajući nas, pokvarili bismo i tu imaginarnu vagu.<span class="Apple-converted-space"> </span></div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
061 - Sanjao sam da godam po dnu mora. Mehurići vazduha su mi ukazivali putanju, a morska trava i ostalo povrće su adekvatno dekorisali te usnule hodnike pune slane vode. Moji koraci su dvodimenzionalno dizali pesak i mutili mi trag. Ribice iz dubina su bežale, dok su ove nezainteresovanije životinje, takozvani plodovi, samo plutali i u pozadini. Moji bestežinski koraci-skokovi doveli su me do podvodnog svetla - morskog kandelabra koji je osvetljavao ulaz u tvoju kućicu. Krenuo sam da ti pokucam na vrata, ali me je zbunio proces pretpostavki od kojih je najbanalnija bila imaš li dupla vrata i drenažni sistem između, ili dišeš mehuriće iz vode. Ako imaš drenažni sistem sa duplim vratima, onda me nećeš čuti kako kucam. Kao i u životu. Otvori.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
062 - Dok lutam blatnjavim iulicama prečesto naiđem na školjke u mulju i pomislim kako su se sigurno zbunile zbog kiše i hladnoće i slana po travi je usolila zemlju, pa je kiša ovlažila i školjkama je to dovoljno. Blatnjava marinadica je dovoljna da se osećaju dobrodošlo. Tu na površini se druže sa puževima i glistama i viršlama i pasivno izbegavaju moje korake odašiljanjem pozitivnih misli. Klizam se blatnjavim strminama i zaobilazim školjke po kiši. Sanjam o mestu dovoljno prijatnom gde ima prostora da se osećaš sigurno. Kao viršla u snegu. U mojim mislima. Skreni levo. Opusti se. Sve će biti u redu. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-size: 12px; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
063 - Sedam dana pakla je definicija koju izbegavam da koristim. Nisam se ni danas obrijao iako sam sebi obećao da hoću. Kada upadnem u stanje gde konstantno tonem, radije bih pokušao da se ne pravdam nego samo da budem. Sedam dana mi nije da i to ume da boli. Ponekad mi je teško i da dišem, ali se zaboravim pa oda kao nema veze. Meni stvarno ništa nije teško i uvek sve mogu. Čak i kada ne mogu da pričam, ili kad ne mogu da ustanem iz kreveta, ili legnem da spavam. Stvarno mogu. Ako treba. Kao juče. Mogu i u snovima, a mogu i stvarno. Samo kaži. Isto tako, kao i u životu, lagao bih kada ne bih priznao da me svaki iskorak potroši naizgled, a možda i stvarno bespovratno. Nema veze, guram dok još ima zaliha.<br />
<br />
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
64 - Kako se približavam obali i kraju putovanja, vesla su sve teža i talasi jači. Deluje mi kao da su svi protiv mene i da svaka moja reč zvuči grubo. Teško mi je da pronađem pravi glas, možda zato što su mi svi u glavi. Možda zato što<span class="Apple-converted-space"> </span>previše želim da ne zvučim pogrešno. Možda baš zato ne uspevam. Postoje dani kada mi je samopouzdanje na malo<span class="Apple-converted-space"> </span>boljem mestu pa čak budem raspoložen da mislim da je<span class="Apple-converted-space"> </span>to moje što šaljem dovoljno dobro i da je samo problem u tajmingu. Postoje ti dani kada mislim da ne postoje opcije za mene i da ću zauvek ostati u ovom čamcu, u beskonačnoj borbi sa talasima. Na putu ka plaži. Glupa vesla, teraju me da sedim okrenut leđima pa nikako da budem siguran koliko još imam, ali tu sam.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
65 - Mrtvi sektori u glavi kao neki portret mojih godina. Srce mi je krekovani softver kome je poslednji apdejt zaznuo lažnu licencu i sada traži naplatu. Mrtvi sektori u glavi mi ispadaju iz usta u formi reči koje ne mislim. Zaražen sam slepilom koje mi parališe torent emocija koji je bio veza sa tvoom dušom. Ne stižu ti moje reči, misliš da je fora. Činjenica je da sam se samo zaneo. Forvardujem sve portove ka tebi, ali mi veza i dalje štuca. možda samo nisam dovoljno dobar u ovome. Možda moram još da učim. Ali znaš, ima taj način, to mesto gde mnogo manje grešim. Dođi tu, biće nam bolje. Činjenica je da sam se ponovo zaljubio u papir.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
66 - Stiven Merit je pre 20 i kusur godina napisao 69 ljubavnih pesama. Ovo putovanje imaće 69 poglavlja u čast tom veličanstvenom izdanju koje je u mojim očima kruna kanalisanja teške depresije, potisnute i neuzvraćene ljubavi, nerazumevanja sredine i odbijanja igranja po tuđim pravilima, zadržavajući dovoljno bliskosti sa okruženjem kako bi ostalo kolikko toliko razumljivo i pristupačno. Sutra ćete dobiti poslednje 3 verzije moje trenutne emotivne istine, a jedino ova, šezdesetšesta odstupa i na neki način remeti koncept, ali to je u redu. Kao i u životu.<span class="Apple-converted-space"> </span></div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
67 - Očigledno sam i dalje nespreman. Nespreman za posledice i za surovost istine. Sačekaj me malo, ovo je sve previše brzo za mene. Kao juče. Kao danas. moja samosvest beži od mene isto koliko i ja od nje. Srećom, kada zatvorim oči me projekcija tebe opomene da stisnem zube i pokušam ponovo. Vremenom shvatam da sam sam i da moja igra emotivne sređenosti ima nekoliko stvarnosti, gde su one najbitnije moja i tbaja one koje se na žalost ne preklapaju. Sačekaj još malo. Moj sprint iz tvog ugla deluje kao razvlačenje, ali ti ne vidiš sav teret koji vučem za sobom. Teret koji je nemoguće samo odbaciti sa strane. Teret koji mi se nastanio u krvi i koji sam zajedno sa ostatkom svoga bića uspeo da nateram da radi samo jedno Da pokušava i pokušava. Do kraja. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
68 - Neko mi je šapnuo na uvo da se predam. Prošla me je celim telom neka zla jeza odustajanja, ali tvoja slika u džepu moje glave me održava fokusiranim. Obaveze i ljudi koje vešto varam pokeraškim blefom naivno nasedaju na laži koje im serviram. Kao da mi je stalo do njih. Kao da ne živim samo za jedan cilj. Hvala godinama i snazi navike na tome. Ja sam i dalje tu. Kao juče. Kao sutra. Pada kiša, do kolena u blatu, ali u svom tom neuredu ja zamišljam zrak sunca koji mi direktno udara u potiljak. Moja nada je besmrtna, samo mi je telo krhko pa deluje da se raspadam svakim porazom. Moji porazi su sitne prepreke koje ću pamtiti po dobrom. Ja imam vremena za pre, sada i posle, a ti još uvek ni ne znaš koliko će sve biti beskonačno lepo. Kao i u životu.</div>
<div class="p2" style="font-family: Helvetica; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal; min-height: 14px;">
<br /></div>
<div class="p1" style="font-family: Helvetica; font-stretch: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-numeric: normal; line-height: normal;">
69 - Sreća je jako konstantna kategorija kojoj mnogi teže. Sreća je zbirna, beskonačna materija koja nema zapreminu, ali ima trajanje. Ljubav je apstraktna navika i gorivo za sreću koja se stvara manjim, intimnijim druženjima. Suze su bistra, bezbojna tečnost koja oplakuju oči sisara. Nastaju prilikom manjka ili viška sreće i ljubavi i subjektivna su kod emotivno krhkih ljudi. Tebi nije potrebna moja pomoć, ali meni tvoja jeste. Posmatram te kako me sklanjaš u stranu i sanjam ekvilibrijum razumevanja i vreme u kome me poznaješ do ćelijskog nivoa, pa možeš da preduprediš suze ubrizgavanjem tačne količine ljubavi u pravo vreme za sreću. Ja ti poklanjam suze koje ti uopšte nisu neprijatan lubrikant za osmeh. Milujemo se u tami. U snovima, kao i u životu. Sutra, juče i danas. Pokušaću još jednom. I levo i desno. Zatvori oči.</div>
</div>
Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-76162422980575576232018-11-02T00:04:00.003+01:002019-01-22T21:50:57.555+01:00RođendanDogađaj, iznenadni događaj u meni se desio, meni se desio.<br />
Pomešaj, ove noći pomešaj reči i osećaj, spreči, spreči. <br />
Sigurno, ne čuješ me sigurno, priđi, molim te, priđi, čekam te. <br />
Želim da, se milujemo očima, nežno po leđima, tiho, tiho.<br />
Rođendan, neko me se setio, ovde je granica, čežnja je dovoljna. <br />
Pokušaj, još jednom pokušaj, polako u zagrljaj, polako pokušaj. <br />
Rođendan, iznenadni rođendan, reči i osećaj, još jednom pokušaj. <br />
Želim da se milujemo očima, polako po leđima, tiho, tiho.Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-13036842096625336612018-11-01T23:56:00.003+01:002018-11-02T00:00:57.393+01:00BreskveNije lako da te ljubim kad svi očekuju nešto od mene. <div>
Postoji granica u glavi i onda samo haos. </div>
<div>
<br /></div>
<div>
Grizem breskve, kao tvoja usta, grizem breskve. </div>
<div>
Grizem breskve, možda postoji još šansi. </div>
<div>
Grizem breskve, grizem breskve, grizem breskve. </div>
<div>
<br /></div>
<div>
Držim se za sećanja, to mi je sigurno, tu mi je ok. </div>
<div>
A teško mi je da te ljubim, dok svi gledaju u nas. </div>
<div>
Postoji granica u mojoj glavi, posle koje želim samo da: </div>
<div>
Grizem breskve, grizem breskve, grizem breskve.</div>
Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-38211661665717517802018-10-28T07:55:00.002+01:002018-10-28T07:55:19.910+01:00Mekana stvarLjubav je baš onako, mekana stvar.<br />
Kao jastuk.<br />
Uronim licem, potonem i smejem se.<br />
Do tačke gušenja, pa se izvučem.<br />
<br />
Ljubav je jedna jako mekana stvar.<br />
preuzme mi respiratorne organe, do tačke gušenja,<br />
pa me pusti.<br />
Kao jastuk. Pa plačem.<br />
<br />
Ljubav je dodir. Dodir suze na koži,<br />
dodir nosa u kosi, dodir plesa na vetru,<br />
zagrljaja u prolazu, snažno, ali mekano.<br />
Kao jastuk. Pa me pusti.<br />
<br />
Ljubav je teška. Krije se na otvorenom.<br />
Kao kišni oblak opkoli mi dušu i čeka.<br />
Pa nekad sruči bujicu čežnje i straha,<br />
ili sedne na srce svom težinom<br />
i pritiska sve jače i jače i jače i jače.<br />
Ne znam ono što znam, a sve što znam je<br />
da verovatno mislim da nisam siguran.<br />
Postajem lažov koji meri relativnu sreću,<br />
sortiram ljude, upoređujem poglede, prisećam se izgovora,<br />
projektujem paralele i crtam grube skice odnosa.<br />
Kao lažov.<br />
<br />
Ljubav je baš onako, mekana stvar.<br />
Krije se u slojevima. Kao jastuk.<br />
Ako se posmatra odvojeno to je samo sunđer koji se troši i<br />
platno koje se prlja. Požuti i ofuca se za čas.<br />
Uronim licem, potonem i vrištim.<br />
Do tačke ludila, pa se izvučem.<br />
<br />
Pa se izvučem. Pa plačem. Pa me pusti. Kao jastuk.<br />
Kao lažov.Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-7153481066764490112013-11-03T00:26:00.000+01:002019-01-22T21:52:14.052+01:00Umrle zvezdeDa li šetaš sama? Da li šetaš sama u mraku? Ulicama vlažnim od suza, od suza umrlih zvezda, od suza što pale su na tlo. Da li šetaš sama? Što se šetaš sama? Sjajna senka uličnog svetla, sjajna senka sakriva tvoj trag. Sjajna senka nečujna šetnja. Noćna šetnja što vodi te u mrak.<br />
<br />
Misliš li o nama? Misliš li o nama dok hodaš? Misliš li o meni bilo kad?<br />
Što se šetaš sama? Zašto hodaš sama u noći? Sigurno se osećaš teško, sigurno te muči nešto, sigurno te prati neki strah.<br />
<br />
Zašto šetaš sama? Ti koračaš sama u tami, na stazi zvezdanih suza. Tom ulicom gazim i ja sam. Tom ulicom hodam svaki dan.Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-88382685323144422192013-11-03T00:21:00.001+01:002013-11-03T00:21:50.593+01:00SunđerMoja mala neće da se vrati.<br />
Sedim u sobi i pitam se što.<br />
O zašto neće barem da se javi?<br />
Jedva čekam da je pitam to.<br />
<br />
U flaši je ostalo par kapi.<br />
Ne želim da ih popijem sam.<br />
Staru praznu nova puna prati,<br />
ne treba mi krevet, padam i pod sto.<br />
<br />
Moja duša sunđerasto pati,<br />
svakom flašom natopi se još,<br />
a mala moja neće da se vrati<br />
i ovaj sunčan dan za mene je izuzetno loš.<br />
<br />
Drugovi me teraju da spavam,<br />
podočnjaci modri, pogled tup.<br />
Ali kada spavam samo tebe sanjam<br />
i neću to da radim, ne treba mi to.<br />
<br />
Moja mala neće da svrati.<br />
U maloj sobi flašu pitam što?<br />
A moja duša sunđerasto pati,<br />
svakom novom flašom, natopi se još.<br />
<br />
<br />Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-65653309043619332562013-11-03T00:18:00.003+01:002013-11-03T00:18:24.603+01:00TravaJuče na travi smo sedeli mi.<br />
Bilo je sunčano i ćebe na podu je mirisalo.<br />
Pojeli smo sendvič i legli zajedno.<br />
<br />
Tvoja glava je bila blizu moje glave.<br />
Mogao sam čuti misli tvoje male.<br />
Možda i da osetim da sprema mi se zlo,<br />
ali ko je tada mislio na to.<br />
<br />
Pipnula si moju šaku nežnim dodirom.<br />
Šapnula mi tiho da ne želiš - da ne želiš.<br />
Jecale su reči koje nisam slušao,<br />
ti si otišla, a ja ostao.<br />
<br />
Juče na travi.Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-10228893280220605162013-11-03T00:15:00.002+01:002013-11-03T00:15:58.059+01:00Sve biće u reduHajde da se pravimo, kao da je sve u redu.<br />
Hajde da se šetamo, da se smejemo i da nam bude lepo.<br />
Hajde da se volimo, kada kažem ti i kad se nasmeješ mi.<br />
Hajde da se pravimo, kao da je sve u redu.<br />
<br />
Hajde da se kladimo, da sve biće u redu.<br />
Hajde da obećamo da se češkamo i zaboravimo.<br />
Hajde da se lažemo, kada već lažemo i biće nam lepo.<br />
Hajde da se kladimo, da sve biće u redu.<br />
<br />
Hajde da se pravimo, kao da je sve u redu.<br />
Hajde da se mazimo i da pokušamo,<br />
još ovaj put.Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-68938756812190013502013-11-03T00:11:00.003+01:002013-11-03T00:11:43.431+01:00Žuti danPar dana se smejemo.<br />
Par dana - poletimo.<br />
<br />
Par dana se smejemo,<br />
žuti mrak u tvome krilu.<br />
Par dana u tvome krilu,<br />
poletimo na samo par dana.<br />
<br />
Nežna grana mene miluje,<br />
da se smejemo u tvome krilu.<br />
Par dana dok poletimo,<br />
mi pletemo u tvome krilu.<br />
<br />
Sagneš se da vidiš dole,<br />
žuti mrak ti obećava.<br />
U tvome krilu na par dana,<br />
čujem zrake što te miluju.<br />
<br />
Ja čuvam tvoje nežne grane,<br />
da me miluju do žute tame.<br />
Sedmi dan u tvome krilu,<br />
mi se smejemo u tvome krilu.<br />
<br />
Sagneš se da vidiš dole,<br />
žuti mrak ti obećava.<br />
Žuti mrak u tvome krilu,<br />
mi se smejemo u tvome krilu.<br />
<br />
Ja čuvam tvoje nežne grane,<br />
da me miluju do žute tame.<br />
Sedmi dan u tvome krilu,<br />
mi se smejemo u tvome krilu.<br />
U tvom krilu.Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-48819326750464561862013-11-03T00:07:00.001+01:002013-11-03T00:07:53.294+01:00Meni ne treba nikoMeni ne treba niko,<br />
ne treba mi niko da preživim dan.<br />
Možda misliš da je lakše<br />
kada mi se ne javljaš?<br />
<br />
Al meni nije potrebno ništa,<br />
skroz sam samodovoljan.<br />
Ove noći kad se setiš da postojim,<br />
nemoj da si plakala.<br />
<br />
Često sanjam tvoje prste,<br />
pa se pravim da se ne sećam<br />
i sve se nadam da ću sutra nešto drugo,<br />
al ništa nije prava stvar.<br />
<br />
Meni ne treba niko,<br />
ne treba mi niko volim da sam sam.<br />
Ove noći kad se setiš da postojim,<br />
nemoj da si plakala.Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-63857731176088996332013-11-03T00:04:00.000+01:002013-11-03T00:04:07.143+01:00Ljubav na seluBolešlljiva nevesto moja,<br />
došla si u korov moj iz njegovog polja,<br />
ali da li vidiš ko sam ja?<br />
<br />
Semenke tvoga kukuruza,<br />
sejala si bosa i pala je suza,<br />
ispod, ispod pogleda.<br />
<br />
Grašak tvog znoja, boranijo moja,<br />
dovoljan je dodir da u senu budeš gola<br />
i to je to, ljudi kažu to je to, ljudi kažu<br />
<br />
ljubav, ljudi kažu ljubav<br />
<br />
Truckam se na traktoru ti sediš mi u krilu,<br />
mirišem tvoju kosu dok menjaš brzinnu<br />
i to je to, ljudi kažu to je to<br />
<br />
ljudi kažu ljubav, ljudi kažu ljubav.<br />
<br />
Nevešto te ljubim iza dedine šupe,<br />
mja baba ti na mesečini videla dupe.<br />
Pukla bruka, joj.<br />
<br />
A pogledi u selu kao kiselo grožđe,<br />
svi znaju da si moja, a ne nebrano voće<br />
i šta, šta sad?<br />
<br />
Ja se stidim da te zovem, a tebe je sramota,<br />
noćima već sanjam da te ljubim preko plota<br />
i to je to, to je to<br />
<br />
Ljubav, ljudi kažu ljubav.Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-68310586022043863592013-11-02T23:57:00.001+01:002013-11-02T23:57:19.184+01:00PrekjučeDa li znaš zbog čega moje reči ne čuješ?<br />
Da li misliš da je crno bilo samo prekjuče?<br />
Da li moje pitanje traži odgovor, ili ne?<br />
<br />
Prozori i vrata sada deljuju najgore.<br />
Prozor tvoje duše mene vuče nadole<br />
i pada sam, jer je zaključan, tvoj san.<br />
<br />
Često sanjam lica koja ne prepoznajem.<br />
Ulice gde vetar vrišti samo košmare.<br />
Često sanjam samo tebe i jedno pitanje, ali ne.<br />
<br />
Misliš da bez mene život dobro protiče?<br />
Znaš li da su drugi ljudi samo ljušture?<br />
A ti i ja, zauvek, ti i ja.<br />
<br />
Možda tvoje lice nekom srce miluje.<br />
Možda ćeš večeras nekom da se nasmeješ,<br />
meni ne. Zašto meni ne? Zašto meni ne?Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-46826095289195216722013-11-02T23:52:00.002+01:002013-11-02T23:52:35.668+01:00Maleni svemir<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
Zažmuri - neće biti pogrešno</div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
Zažmuri - možda je to dovoljno</div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
Između nas je samo sunčev zrak,</div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
Ali sam se nadao da će biti mrak.</div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
U tvome dlanu je moja budućnost</div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
Upisana linija što tajnu zna</div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
Dođi večeras - da se ljubimo</div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
Baš bi bilo dobro da ne budem sam.</div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
Zažmuri - pokušaj bar malo</div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
(zažmuri) Pokušaj još malo.</div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
U tvome oku je maleni svemir</div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
Svetlosti sve više možda je to san.</div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
Trouglasto cveće što ubrzava vreme</div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
i sedefasta senka koja podseća na pliš.</div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
Ronimo kroz inje ja ti dajem kiseonik</div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
Nestajemo zagrljenih sudbina.</div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
Zažmuri - tako je bolje</div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
Zažmuri - ti to najbolje znaš</div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
Večeras je pravi trenutak</div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: left;">
da iščeznemo zagrljenih sudbina.</div>
</div>
Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-30965033311338760742013-11-02T23:47:00.001+01:002013-11-02T23:47:26.914+01:00Jesen stiže u gradPogledi se tope, pogledi i strah,<br />
morala bi tiše da mi ulaziš u stan.<br />
Ljubičasti dodir i ljubičasta so,<br />
ljubičasta sreća, niko nije kriv za to.<br />
<br />
Muči me tvoj pogled koji prolazi kroz zid,<br />
pa klizim pod sto da preživim stid.<br />
Pogledi se tope, poluokret dva,<br />
šećerne su reči, vodim te u mrak.<br />
<br />
Ljubičasti osmeh i ljubičasta noć,<br />
ljubičasti snovi niko nije kriv za to.<br />
Grickamo vreme, jesen stiže u grad,<br />
perspektiva miške i moja nerazumna glad.<br />
<br />
Pogledi se top jer je vreme baš za to,<br />
simpatična kriška zebnje, mažem je na nos.<br />
Ljubičasti ljudi i ljubičasta žeđ,<br />
žal za nečim boljim, niko nije kriv za to.<br />
<br />
A...<br />
Ljudi koji pevaju su ljudi što se smeju,<br />
negativna zebnja, suknja ti nije dovoljno kratka,<br />
moja draga.<br />
<br />
Pogledi se tope, ljubičasta strast,<br />
niko nije živ jesen stiže u grad.<br />
<br />
Niko nije živ jesen stiže u grad.Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-40022915823437168652013-11-01T08:33:00.002+01:002013-11-01T08:36:44.042+01:00Anti aj kju<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">Anti haiku</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">Sinoć sam se u kafani setio ovoga što je pisano negde 2005. (ili šeste, lagaću). Ideja je bila obesmisliti značenje uz dosadno školsko pridržavanje formi, ali opet, kao, pošto je unazad možda ima nešto. To je verovatno posledica nezrelosti i želje za stvaranjem bez prave inspiracije. Forsirani larpurlartizam ili nešto sedmo. Sve u svemu to jesam ja (bio ili ostao, šta da radim)</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3;"><span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">11</span></span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">onri meje crs</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">minelj varo bazaz laž</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">e žitsus em das*</span><br />
<span style="color: #f3f3f3;"><span style="background-color: black;"><br /></span>
<span style="background-color: black; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">*srce je mirno</span></span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">žal za zaboravljenim</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">sad me sustiže</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3;"><span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">10</span></span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">e voz tov iž kod</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">a mica rok minterpsen</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">ibet o mil sim*</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3;"><span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">*dok život zove</span></span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">nespretnim koracima</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">mislim o tebi</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3;"><span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">9</span></span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">sir i mia job</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">ešebot šes okej ovt</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">on čevi ne mu*</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3;"><span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">*boja i miris</span></span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">tvoje kose što beše</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">u meni večno</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3;"><span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">8</span></span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">onli set mi lež</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">mov set uj čuran u ad</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">mi dov to viž zork*</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3;"><span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">*želim te silno</span></span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">da u naručju te svom</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">kroz život vodim</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3;"><span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: x-small;"><span style="line-height: 16.890625px;">7</span></span></span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">va trmi vižaj</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">ešatel erp et sal kod</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">a jom is a lib*</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3;"><span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">*ja živ i mrtav</span></span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">dok laste preletaše</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">bila si moja</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3;"><span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">6</span></span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">im i lib oms kod</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">a mi ljop oms ila črt</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">trm so mas a das*</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3;"><span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">*dok smo bili mi</span></span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">trčali smo poljima</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">sada samo smrt</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3;"><span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">5</span></span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">će leži mo dans</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">e do elkado ma keč</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">im šit ar ve sad*</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3;"><span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">*s nadom i želeć</span></span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">čekam odakle ode</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">da se vratiš mi</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3;"><span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">4</span></span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">i sok ura tev</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">i sobom sila črt dak</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">aman u adad*</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3;"><span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">*vetar u kosi</span></span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">kad trčali smo bosi</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">dada u nama</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3;"><span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">3</span></span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">jov ta crs ja pav</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">jo pa ju vals hi toak</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">ib e tem evoz*</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3;"><span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">*vapaj srca tvoj</span></span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">kao tih slavuja poj</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">zove me tebi</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3;"><span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">2</span></span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">laž a crs a gom</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">it sod lm en enje cerp</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">lav em ež it sus*</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3;"><span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">*moga srca žal</span></span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">precenjene mladosti</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">sustiže me val</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3;"><span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">1</span></span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">an de jej a raš</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">ti sloma sjo ne le zan</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">jov tej jom to viž*</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3;"><span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">*šara je jedna</span></span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">na zelenoj samo list</span><br />
<span style="background-color: black; color: #f3f3f3; font-family: Verdana, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 16.890625px;">život moj je tvoj</span>Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-86728782510809166172012-09-21T14:38:00.001+02:002012-10-08T13:54:39.582+02:00Neko mora-Ja ću Rakolovca, evo tebi Buško.<br />
-Okej. Ali onda ja uzimam i Cepka.<br />
-Ne može, Cepku se pokvario štap. Možeš ti Čoveka od Oružja.<br />
-A, a... dobro.<br />
-Super, a sada na posao. Ti uzmi dovoljno zemlje, a ja ću da donesem kese za padobrane i mislim da znam gde sam ostavio mačeve. Nađemo se za deset minuta kod drveta, tamo ću sve da ti objasnim.<br />
-Ali...<br />
-Nemamo vremena. Požuri!<br />
<br />
Izvadio je rukohvat umotanih plastičnih kesa iz mamine fioke i krenuo napolje zaboravivši mačeve. Mačevi nisu bili bitni, jer je u džepu imao plan. Ispod velikog drveta ga je čekao Duško, ne preterano siguran koliko mu se čitava stvar dopada. Marko je, sa druge strane, bio ubeđen da je plan savršen i da moraju uspeti.<br />
<br />
-Okej, slušaj me pažljivo.<br />
-Okej.<br />
-Ti kreni da gomilaš sneg ovde, a ja ću ovde. Najbitnije je da ga baš nagomilamo pa ćemo od njega posle lako da napravimo sve. Evo su kese, njih napuni snegom isto, da se otopi.<br />
-Okej. Ali kako znaš da je ovo pravo mesto? Šta ako ne dođu sutra? Šta ako se otopi sneg?<br />
-Moraju da prođu. Danas je sreda, ide se u školu do petka i oni u pola 2 prolaze ovuda. sve sam isplanirao, video si plan?<br />
-Da, da, ali šta ako ih bude više? Šta ako nas stignu?<br />
-Neće. Iznenadićemo ih. Takođe, mi to moramo uraditi, moramo da spasimo svet!<br />
-Marko, pretućiće nas ne možemo mi da spasimo svet.<br />
-Neko mora.Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-71637487277085119742012-09-10T12:01:00.003+02:002012-09-10T12:01:42.952+02:00Probaj sa kožomUbio sam cvet, možeš li i ti?<br />
Neuklopljiv sam, nažalost.<br />
Baš sam fleksibilan.<br />
Sišla mi je krv u mozak.<br />
Za sve kosti tvoje noći, ajmo da se uvežemo!<br />
<br />
Plaćaćeš mi alimentaciju.<br />
Moramo se razdvojiti.<br />
Na golo telo.<br />
Na golo telo.<br />
Na golo telo.<br />
<br />
Prenebregnimo sve naše mane.<br />
Kao miljenje po telu.<br />
Kao nervoza.<br />
Strešen sam.<br />
<br />
Ja pričam kako treba,<br />
ali zvuči potpuno drugačije.<br />
<br />
.<br />
<br />
Moraš da se žrtvuješ, zadrži dah!<br />
Probaj sa kožom!<br />
Evo ti.Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-5087192911851870912011-12-27T12:33:00.002+01:002019-01-22T21:57:37.556+01:00Soja sosKažu da smo u sosu.<br />
Pa šta?<br />
<br />
Ja mislim o tome.<br />
<br />
Najgore je kada te niko ne tera.<br />
Ali to je totalna dominacija hormona, gola strast. Bez lepka za snove.<br />
Nalepnice za osmeh.<br />
<br />
Ja mislim o tome.<br />
Pa šta.
<br />
<br />
Pa ništa. Videćemo se onda kada ogladniš, pored frižidera.<br />
Pa šta ako smo u sosu? Namazani, ali ipak zajedno.<br />
<br />
Pa ništa. Klizavi smo i tuđi.<br />
Klizavi i tuđi.<br />
<br />
Pa šta ako mislim o tome?<br />
U sosu smo. Jer smo fini.<br />
<br />
Krčkamo se na blagoj vatri dok ne izgoriš. Najgora je blaga vatra.<br />
Ja se topim ti izgoriš. Sranje u državi, soja sos.<br />
To.<br />
<br />
Definisala si to.<br />
Pa šta?<br />
<br />
Osim što je totalno bezveze.<br />
<br />Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-30275663264668393962011-10-05T12:42:00.002+02:002012-01-23T10:41:21.059+01:00Sve biće u reduNišta neće biti bitno ako sve bude u redu.<br />
Ako me razumeš.<br />
A ako me ne razumeš, onda je sve jasno.Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-48580898286896996152011-06-21T01:05:00.000+02:002012-09-25T09:36:46.362+02:00Priča za novineBudilnik zvoni već nekoliko minuta sklonjen u fioku noćne komode dok se mladić sa negodovanjem i jastukom preko glave polako diže iz kreveta. Raščupana kosa i krmeljav pogled bili su dovoljni da ga odvuku u kupatilo. Sveže obrijan, uzima pištolj sa fotelje, prazni pepeljaru punu pikavaca, skida šešir i mantil sa ofingera u hodniku i istrčava iz stana. Lepo jutro. Crna kiša oprala je ulice preko noći, a crno sunce ogleda se u baricama na trotoaru. Tramvaj je stigao na vreme tako da niko na stanici nije imao vremena da primeti da mu je pištolj virio iz futrole. Sva sreća pa je u tramvaju bilo puno, pa se od gužve i sveopšteg guranja njegov veliki previd zakamuflirao u gorčinu svakodnevice. Imao je ozbiljan zadatak toga jutra, toliko ozbiljan da mu je šaka desne ruke podrhtavala do te mere da se to videlo na njegovom sveže obrijanom licu u vidu nekoliko svežih posekotina. Ništa što jeftina kolonjska voda ne može da reši. Hitar pogled na ručni časovnik, pa kroz prozor. Nervozno cupkanje nogom, škripa zubima i podrhtavanje šake. Trenutak istine se bliži. Na sledećoj stanici izlazi i tamo ga čeka, tamo ga čeka "ON". Nije amater, već je imao posla sa propalicama i lokalnim siledžijama. Zna kako da se nosi sa uličarima, sitnim lopovima ili dementnim ženama, ali sada nije znao šta ga čeka. Kako će ga prepoznati? Šta da radi? Kako da se postavi? Predstavi? Ma, biće sve u redu.<br />
Na stanici ga je stvarno neko čekao. Brkati gospodin sa ogromnom kesom spuštenom na ugljenisani trotoar.<br />
Niste morali da je spuštate na zemlju, isprljala se, rekao je oštrim, što dubljim glasom, dok je izlazio iz tramvaja.<br />
To nije vaš problem, dobio je hitar i odlučan odgovor.<br />
Da li je sve tu? Mogu li da pogledam?<br />
Naravno da ne. Smatrate me za budalu? Da gledate na sred ulice, kakva neozbiljnost!<br />
U tom trenutku naš mladić hitro vadi pištolj iz nezakopčane futrole i uz trzaj ispaljuje dva metka u misterioznog čoveka sa brkovima. Uzima kesu i otrčava u senku najbliže sporedne ulice.<br />
<br />
Koje smeće. Nikada, ali nikada neću moći da napišem nešto istinski dobro, nešto, nešto što će možda objaviti neke novine ili će se pročitati na radiju. Oh, da li je moguće da nisam u stanju da se fokusiram, da pronađem sebe u nekoj od ovih priča? Sramota me je, sa mnom je gotovo. Ubiću se!<br />
<br />
Mladi pisac je tragično zgužvao papir sa pokušajem poslednje priče koju je pokušao da napiše za konkurs dnevnih novina. Rok ističe sutra, a kanta prepuna zgužvanih papira bacala ga je u depresiju.<br />
<br />
Mora da bude nešto posebno! Nešto potpuno, potpuno novo, ali zamaskirano u više slojeva već oprobanih žanrova. Potrebna mi je mlada devojka koja je odrasla bez roditelja, sa rođacima koji je maltretiraju, ona beži od kuće iz predgrađa donjeg Novog Vršca za svoj 18. rođendan i upoznaje Vladisrba, drumskog razbojnika na letećem motoru koji je prvobitno kidnapuje, ukravši joj sve kredite koje je uspela da prikupi tokom višegodišnjeg prikupljanja novca za planirani beg, ali je kasnije polako pušta u svoj svet, pokazavši joj svoje skrovište iza jonskog vodopada, u grafitnoj dolini električnog zaborava. Ubrzo postaju ljubavnici i saučesnici u kriminalu. Nekoliko uspešnih akcija i ona u potpunosti menja svoj karakter. Od naivne, nevine devojčice pretvara se u kivnu, ludo zaljubljenu ženu, željnu razvrata i bluda. Njih dvoje dane provode u pljačkanju i seksu, sve do kobne noći kada svetlost mraka postane toliko jaka da probudi mrtve. Naime, radijacija je toliko iskristalisala zemljinu koru da sunčevi zraci u određenoj meri zapravo prolaze kroz nju, stvarajući prividnu atmosferu večnog svetla. Ogromne migracije pred hordama zombija ugroze ušuškanost naših golupččića i ubrzo njihovo ljubavno gnezdo postaje utočište za stotine izbeglica iz grada. Blagostanje ne traje dugo i svađe među ljudima su sve češće, tako da Vladisrb i Malina (mogla bi tako da se zove) ubrzo napuštaju svoje skrovište, svesni da toliki stepen agresije ne može da izađe na dobro, naročito zato što jonski vodopadi ne trpe samovolju. Hitaju prema severnoj ćeliji nove gigaSubotice gde ih čeka svemirska stanica i eventualno izbavljenje iz ovog košmara. Odlučuju se za put kroz olujne pustinje Slobodne Bačke koji je opasan, ali znatno kraći. Na putu do tamo Vladisrb će prevariti Malinu sa dve kiborg mašine za zadovoljavanje. Malina će to saznati i otrovaće se prekomernom dozom pilula za regulisanje pritiska i, i...<br />
<br />
Koje govno. Ubiću se! Ne postoji teoretska šansa da napišem nešto do jutra. Zašto nikada nisam u stanju da završim započeto?<br />
<br />
Uhvatio se za glavu i zapalio poslednju cigaretu. Prepuna pepeljara puna spaljenih nedogorelih opušaka pulsirala je na slabom svetlu sobne lampe njegove sobe. Uhvatio se za glavu čupajući masnu kosu i cupkajući nogom poželeo je da iskoči iz kože. Nije želeo još jednu tužnu priču o promašenim ljubavima. Nije želeo još jednu bljutavu razvodnjenu limunadu koja je više nego išta služila kao sunđer za njegovu neutešnu dušu. Želeo je hit. Akcioni triler, međuratnu palp avanturu u alternativnom svemiru, sa dinosaurusima, magijom i lava-ljudima. Želeo je pažnju. Pažnju mase, u nadi da kada bude imao afirmaciju grada, nacije ili sveta, možda privući i deo njene pažnje. Pogrešni motivi, lažni motivi, lažan život i lažna nada. Laž je nešto sa čime se odavno pomirio. Potrebno je tako malo. Tako malo, samo jedna prava iskra, znao je to. Uhvatiti momenat za gušu i onda ga cediti i cediti i cediti do iznemoglosti. To je bio plan. Plan koji nikako da se ostvari.<br />
<br />
Gledao je neki film na televiziji pre par noći gde jedna devojka, žena, nije baš sigurna šta želi da uradi sa sobom i sa svojim životom i onda tako pita poznanike kakav je njihov plan. Na svaki njihov odgovor postavljala bi to jedno jedino pitanje "I šta onda?" I šta onda? To ga je toliko deprimiralo da nije smeo dublje da se upušta u razmišljanje. Šta da jebeno radi posle objavljivanja te glupe priče u novinama? Da joj odmah javi? Da sačeka malo pa da joj javi? Da joj već sada pošalje pismo gde će joj ispričati svoje planove? Da čeka da je slučajno sretne pa da je pita, ili da se možda nada da će ona pokrenuti tu priču? Da čeka da mu se ona javi kada nekako sazna? Da... Pa čak i kada se i to sve ostvari, šta onda? Uh, šta jebeno onda? Bravo, svaka čast, uspeo si u životu. Lupio je pensicama o sto i prosuo malo kafe iz šolje koja se slila do pepeljare i napravila mulj od pepela okolo. Počeo je da razmazuje tu masu, dosipa pepeo i zgušnjava je u neku supstancu koja je otelotvorenje svega zlog u konzumentskom društvu. Malim prstom iscrtavao je spirale po stolu i papirima. Nepravilne spirale koje su počinjale i završavale se isto. Krajem gde više nije moglo dalje, uz konstantnu rotaciju.<br />
<br />
"Sve se vrti u krug" - ispade mu iz usta, manje više nekontrolisano. "Sve je jedan veliki krug!"<br />
<br />
Uzeo je olovku i energično počeo da ispisuje redove i redove. Pisao je o amebi koja sanja zmajeve, koja sanja vatru, balone i oblake. Amebi koja tone u san nezadovoljna svojim monotonim životom, ali se budi puna radosti zbog snova o slobodi. Iako je bila okružena milijardama mikroorganizama, ona je imala viziju progresa i nije prihvatala jednostavnost življenja koje joj je silom prilika nametnuto. Nije želela da bude deo lanca života, lanca ishrane, lanca jebenog katanca. Želela je više. I kako je svakoga dana Zemlja pravila krug oko Sunca, ameba je čekala divan san, da zaboravi na patnju života. U isto vreme, u drugom vremenu i potpuno nepovezano, živeo je jedan čovek koji nije verovao u revoluciju. Revolucija kao takva za njega je predstavaljala jednu notornu glupost, u svakom smislu reči. Zemlja se okreće oko Sunca? BEZVEZE! Pa to je onda jedan besmileni put koji obesmišljava i samu suštinu postojanja svega na Zemlji. Takođe, bio je veoma protiv revolucija na samoj planeti, pa zbog prezira prema samoj reči, verovatno je pronašao razloge da mrzi kosmos. Dan i noć za njega su bili samo još jedna zavera američke vlade te je iz protesta danju spavao, a noću ostajao budan. Kupovao je novine, ali je uvek čitao one od pre tri dana, kako bi dao svetu vremena da se smiri. Kaže, vremenom se čovek navikne i čitav život živi u raskoraku sa realnim vremenom. Tri dana možda deluje malo, ali je sasvim dovoljno. Imao je veliki problem da natera ženu da se prilagodi njegovom načinu života, naročito za vreme ravnodnevica, u periodu kada je trebalo pomerati sat napred ili nazad. Njegova žena bila je jedna veoma tačna žena koja nikada u životu, sve do promene režima življenja, nije nigde kasnila. Nikako nije mogao da je nauči da pokuša da zaboravi da je u vremenskom raskoraku. Ona mu je činila, ali je uvek zapravo znala tačan datum. Pokušavao je eksperimente gde bi sve satove u stanu potpuno promenio, recimo za 5 sati i 13 minuta i onda bi pokušavao tako da živi mesecima. Njegova žena to jednostavno nije mogla da podnese i uvek bi uspevala da ga izmoli za milost i dozvoli joj da podesi tačno vreme. Deca su im odavno porasla i dobila sopstvenu decu i ona su porasla i u kući je imao gomilu kasetica na kojima je snimao unučad. Naučio je da koristi programe za montažu slike i provodio je dane uživajući u kompiliranju idealnih, vremenski savršenog trajanja, snimaka. Bili su zabavni, vešto snimljeni i što je najbitnije, vanvremenski. Mogao je da posmatra svoju decu i njihovu decu, onakve kakvi su bili onda kada je hteo da ih gleda.<br />
<br />
Uh, ovo ne vodi nikuda. Ustao je istavio glavu u frižider. Dok je tako blejao između paštete i majoneza, rešio je da odustane. Vadeći glavu napolje uhvati prezrivi pogled gospodina punomasnog jogurta, te brže bolje zatvori vrata frižidera i leže da spava.Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-14781942663436273522011-06-17T14:48:00.000+02:002011-06-17T14:48:47.399+02:00istina je da sam se ponovo zaljubio u papir.Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-4967336995888579602011-05-10T19:10:00.001+02:002011-05-10T19:12:07.719+02:00PočetakU suštini, to je prilično jednostavno. Kao monotona melodija koju ne možeš da prestaneš da vrtiš u glavi.<br />
Nije bitno da li je trenutak pravi ili lažan, da li uopšte želiš ili osećaš da bi trebalo, činjenica je da je lako. Prašina se skuplja svuda, ali je uvek ima najviše na onim mestima kojima posvećuješ najmanje pažnje. Negovana prašina koju bez razmišljanja očistiš u nekoliko hitriih zamaha rukom. U suštini.<br />
<br />
Jednostavnost mi nikada nije bila bliska. Nikada nisam imao dovoljno hrabrosti da se upustim u proučavanje njenih vrlina, koje su, istina, svima dobro poznate. Kao kapi kiše posle pljuska. Cirkularno, oštro, jasno i nedvosmisleno. Sada razumem.<br />
<br />
Ali, nije li, nije li to baš ono što sam oduvek želeo? Šta onda? Šta posle želje?<br />
Početak.Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-5132422892268394232011-01-21T15:07:00.001+01:002011-01-21T15:07:33.347+01:00BeatrisaMlada Beatrisa ove jeseni krenula je u prvi razred gimnazije. Želela je da se uklopi i da bude omiljena u društvu, te pošto je sebe uvek smatrala drugačijom od ostalih, rešila je da se ofarba u crveno, kako bi još više štrčala i tako se uklopila. Tinejdžerski, nema šta. Plan joj je divno prošao jer su sve devojke bile oduševljene njenim hrabirm iskorakom i stalno su je zvale da zajedno izlaze na trg u šetnju, u park, na balove i igranke. Otac joj je kupio belu čipkanu haljinu, baš onu koju je želela i bila je divna.<br />
Njen otac, inače poznati poslastičar iz stare porodice poslastičara, nije imao nikoga na svetu osim nje, njegove male Beatrise. Voleo je beskrajno i beskompromisno, ali od kada je krenula u gimnaziju, nikako nije mogao da pronađe miran san. Plašio se da će, zbog njene razuzdane prirode koju je inače nasledila od majke, završiti kao obična lutkica oko vrata nekom od savremenih plemića koji nisu marili ni za moral, čast ili nešto treće.<br />
Često je posmatrao kada izađe sa prijateljicama u park. Ogroman, prostran, sa redovima četinara i širokim stazama. Tamo se nalazila sa jednim skorojevićem napuderisanog lica. Sitnog plemića sa lažnim mladežom i sedom perikom, u lakiranim cipelicama i smešnim haljinama. Držala ga je za ruku dok se on, vidno stariji od nje, šepurio kao kakav petao podignute glave. Nije mogao da razume devojke koje su, sve kao jedna, vodeći se istom logikom, služile tim mladićima, tim ljudima, kao igračke koje će prošetati parkom. Na desetine, stotine devojaka, mladih, baš kao njegova Beatrisa, šetale su se tim istim parkom, polako, u stopu sa svojim nazovi mladićima. Drhtao je od gneva i straha, ali nikada joj to nije rekao jer nije želeo da se meša u njen život na taj način.<br />
Odnos koji ima sa njom od kada joj je majka preminula je nešto, za njega sveto. Sve mu je govorila i u svakom trenutku mu se poveravala. Nije morao da je proverava, ona bi mu uvek sve ispričala. Ali je ipak jeste proveravao i jeste se plašio, o kako se samo plašio za nju.<br />
Jedne večeri otišla je na veliki bal kod grofa. Znao je da ne ide samo sa drugaricama i to mu nije dalo mira. Dogovor je bio da je ne čeka budan, jer će se vratiti u zoru. Naravno, satima nije mogao da zaspi, prevrćući se sa kraja na kraj kreveta, nabijajući glavu u jastuk, znojeći se i iščekujući najgore za jutro. Bilo je prilično kasno kada je ustao iz kreveta. Gluvo doba noći, dva ili tri sata posle ponoći. Obukao se i krenuo ka groblju. Pošto se prekrstio na ulazu u crkveno dvorište, otišao je do groba svoga oca. Bio je mrak i samo slabo ulično osvetljenje koje je dopiralo sa prilično udaljene ulice, bacalo je nekakvu svetlost na tlo. Pozdravio je oca, kao da je živ i ispričao mu soju muku. Onda je pročitao natpis na nadgrobnom spomeniku koji ga je potpuno smirio. Vratio se u krevet i momentalno zaspao bez briga.Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-41718840176101921672011-01-21T10:47:00.003+01:002011-03-14T07:43:10.617+01:00Srećna sredaJa sam čovek kome se stvari retko dešavaju. Posle posla izlazim u Petrućijevu Kasinu, bar u bočnoj ulici nedaleko od zgrade moje korporacije. Zgrade koja uveče deluje kao da je iz neke Lavkraftove priče, naročito izlaz za zaposlene. Visok lučni toranj sa zastakljenim poslednjim spratom, masivni stubovi, isuviše sitni prozori i jedna jedina vrata. Sitna vrata izdignuta na svega par stepenika od večito vlažnog trotoara jer peru ulice desetak minuta pre kraja mog radnog vremena. Elem, Kasina sigurno nije omiljeni bar vaše majke. Do šanka vode stepenice tapacirane crvenom trakom koja je odavno poprimila boju koju nisam u stanju da okarakterišem postojećom. Nekoliko metara pod zemljom, zapah ustajalog dima i muškog znoja nadjačava sveprisutni jeftin bugarski parfem kojim Petrući časti svoje dame. Prigušena svetla i jedan bilijarski sto, barske stolice i Ogijev bezubi osmeh za šankom. Neke ženske u levom separeu se kikoću sa Petrućijem, sigurno ih je već počastio nečim, da ih razveseli. Naručujem burbon, iako znam da će mi Ogi sipati viski koji vraški podseća na vinjak. Naručujem burbon jer mi je to fazon ovih dana, slaže se uz mantil koji sam nabavio na rasprodaji prošlog meseca pa zato, osećam se lepše.<br />
A ekipa mi je sjajna, sve sama klasa. Miki, Jezivi i Stef, tri mangupa sa posla i sveprisutni Gorčin, dežuran za šankom. Gorčina znam iz škole, tada je bio prilično popularan, sećam se da je furao sa devojkom u koju sam u to vreme mislio da sam smrtno zaljubljen. Imao je zalizanu kosu i još tada, opasan ožiljak preko usne i levog obraza. Bio je, što bi rekli, opasan. Počeli smo da se družimo prošle godine, kada sam dobio posao u firmi i kada sam prvi put sišao ovde dole, u leglo zaraze i tužnog bluda. Tada je još uvek imao malo dostojanstva pa je ranije večernje sate provodio igrajući bilijar, navatavajući neke od Petrućijevih devojaka, ali se još tada, do jutra uvek voštio od neke rakije mučenice. Jednom prilikom me je izazvao na partiju bilijara, kada je primetio da ga posmatram. Pobedio je, a ja sam ispoštovao opkladu i plaćao mu ture celo veče. Od tada pijemo zajedno. On se mene zapravo ni ne seća iz škole. Možda je tako najbolje. Miki i Jezivi su stara banda. Uigrana ekipa sitnih prevaranata što rade na utovaru robe. Dane provode u motanju duvana, komentarima dnevnih vesti i ogovaranju sekretarica sa dvadeset sedmog sprata. Nikada ih nisam video razdvojene. Stef je posebna priča. Momak od nekih dvadeset i tri-četiri godine, krhke građe i tuberkuloznog lica. Bio sam ubeđen da je na nečemu dok ga nisam bolje upoznao. Najčešće ćuti i čkilji zlobnim očima, dok levom šakom gladi minđušu na nozdrvi kojom se iz nekog razloga ponosi. Radi u mom sektoru, na šestom spratu, i važi za jednog od čudaka. Verovatno zato što je zgrada prepuna budala, ne znam.<br />
Bila je treća sreda u mesecu, takozvana "srećna sreda", najpopularnije veče u Kasini gde posle ponoći sav šljam koji je naručio preko 5 pića učestvuje u velikoj nagradnoj igri. Prva nagrada je besplatan celovečernji provod sa jednom od Petrućijevih devojaka, a druga, utešna, otvoren račun. Petrući pobednike bira izvlačeći im imena, ni manje ni više, nego iz svog masnog šešira što me uvek rasrdi jer razmišljam o raznim mogućnostima za nameštanje rezultata. Naravno da je opet neki levak izvučen. Naravno. A i nije me briga toliko, dovoljno sam već naduven da mi je svejedno. Uostalom, devojke su mu toliko jeftine da često pomislim kako bih se više obradovao drugoj, a ne prvoj "nagradi". Štagod. Miki i Stef su igrali bilijar dok smo Jezivi i ja pričali o standardnim temama, situacija u zemlji, plate, tuga, glad, gradski prevoz, štagod. Prilazi nam Lidija i žicka za pljugu. Jezivi joj sa smeškom daje, ona mu šalje poljubac. Lidiju svi sasvim dobro znaju ovde u podzemlju. Lice joj je odavno utrnulo od Ogijevog džina i sada baulja od stola do stola u nadi da će se ogrebati za još koje piće i pljugu. Odmah sam primetio da je Jezivi želi za sebe. Sklanjam se u stranu jer ne mogu više da izdržim. Često mi se dešavaju ti nagli prekidi koncentracije. Koncetracija, kako smešno, čovek bi se zapitao kakva je to koncentracija potrebna da bi sedeo u baru i cirkao jeftin alkohol. Opet, to mi se dešava. Puknem. Ne mogu više da sedim i moram napolje. Sutra ću ionako verovatno ponovo biti tu. Zaboravio sam Gorčina. Hah, kao da je bitno, svejedno se neće snaći sam, ne moramo da se ne snalazimo zajedno. Nemam para za taksi. Ulica je puna mašinskog dima i isparenja iz šahtova. Hladno je. Zavlačim bradu u mantil i brzim korakom idem, nadam se, u krevet. Toliko o srećnoj sredi i stvarima. Nikada se ništa dešava. Evo je i magla.Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-422747833796530374.post-48002978014996710032011-01-19T01:18:00.000+01:002019-01-22T22:21:17.462+01:00Tiha vatraSreo sam je potpuno slučajno. Na nekoj žurci.<br />
Došao sam kasno jer nisam mogao da spavam pa sam se naterao da ustanem iz kreveta i odem do kluba, a ona je bila tu sa nekim društvom. Te večeri smo igrali zajedno i dopala mi se njena energija, njen pogled dok se smeši, a dopalo mi se i moje polu-opijeno, polu-umorno stanje i strob i šarena svetla i tada sam znao da ćemo se lepo slagati. Kretala se u ritmu, ali sporo, kao da je pazila da ne pretera. Možda ju je bio stid od mene, možda nije želela da se previše umara, a možda je jednostavno to bio njen stil, kao ona je kul. Zajedno smo se vraćali prevozom kada mi je rekla da misli da me je provalila. Tada mi to nije mnogo značilo jer sam već bio prilično odvaljen, ali je obećala je da će me zvati da ponovo idemo u zezanje. Kada sam izlazio iz tramvaja poljubila me je u obraz. Ja sam joj se nasmejao.<br />
Te večeri sam lepo spavao.<br />
<br />
Sreo sam je nekoliko dana kasnije, na ulici. Imala je svetlo plavu jaknu sa nekim slončićima, a kosa joj je slobodno padala preko očiju. Zagrlila me je kao da smo stari prijatelji i iz petnih žila se trudila da me na neki način ne razočara. To mi je imponovalo, ali skeptik u meni osećao je da će se situacija vremenom menjati.<br />
Leto, a pre leta i proleće, je prošlo, a da nisam ni primetio. Ja joj više nisam onaj isti ja, jer, sada se znamo. Ne. Sretali smo se sve ređe, a i tada kao da su se neki sporedni ljudi stalno gurali između nas. Teme za razgovor su skoro skroz presušile, a i one koje bi nam inače bile interesantne, kao da smo čuvali za neke druge ljude ili bolje prilike. Ubrzo je sve bilo jasno. Moglo je da prođe i nekoliko nedelja, možda čak i meseci, a da ne dobije potrebu da mi se javi. Druženja su se pretvorila u uzaludna dogovaranja o potencijalnim viđanjima, ali kao da smo oboje unapred znali da je to samo prazna priča, izgovor za odlaganje u nedogled.<br />
Ja sam je često sanjao, ali stalno sa nekim osećajem krivice.<br />
<br />
Sećam se da je bio decembar. Nisam se osećao najbolje, pa sam rešio da odem ranije iz nekog zezanja. Ona je bila tu sa njenim društvom i javio sam joj se kada sam odlazio. Napolju je bilo oštro, imao sam veliku kapuljaču i kapu i nisam je čuo kada mi je dotrčala iza leđa i okačila za vrat. Bila je nasmejana i puna energije. Rekla mi je kako je i njoj bilo mnogo dosadno i kako je shvatila da je prošlo isuviše vremena od kako smo samo nas dvoje bili zajedno. To je bila istina. Prošetali smo se do moje zgrade prisećajući se nekih ranijih druženja i smejali se, kao nekad.<br />
Ispred zgrade sam rekao da ću je ispratiti još malo u njenom smeru, ali je odbila, jer je navodno bilo mnogo hladno. Stajali smo ispred znaka za zabranjeno parkiranje ukopani u zemlju. Onda su joj zasuzile oči. Rekla je da je to jer je isuviše osetljiva na ljudsku zlobu i nemar (kao pričali smo o prijateljstvima). Videlo se da joj je bilo mnogo hladno, ali je nastavljala da priča i priča i da plače i to je bilo to. To je bio trenutak kada je trebalo da je pozovem kod mene na čaj ili topli radijator, ali nisam. Sada više ne znam zašto, ali nisam. Ona je to sigurno osetila. Ponovo je odbila moju ponudu da je otpratim i otišla sama. Posmatrao sam je kako brzim, ali ukočenim hodom zalazi iza ugla, ne znajući šta da mislim.<br />
Te noći se nisam baš naspavao.Marko Radojkovićhttp://www.blogger.com/profile/04406426485712845200noreply@blogger.com0