Thursday 2 December 2010

Plišane igračke

Na petom spratu sedmospratne zgrade živi devojka sa posteljinom na šarene kružiće. Ima debelu zavesu i moderne roletne koje spušta noću, pretpostavljam zato što joj se ujutru vidi krevet sa prozora i terasa zgrade preko puta. Majka joj ulazi u sobu, diže roletnu i budi svakog dana oko 9, verovatno kako bi joj rekla da uči ili da ide na, fakultet, posao ili nešto slično, ne znam. Uveče do kasno sedi, sa prekrštenim nogama, ispred kompjutera i najčešće pije nešto iz jedne ogromne šolje. Nikada nisam video da joj je neko od prijatelja dolazio u sobu, niti sam prisustvovao njenom večernjem odsustvu. Desi se, ovih dana sve češće, da pred spavanje ne spusti roletnu. Ne znam šta to znači, mogu samo da nagađam, ali primetio sam da je sklonila sve plišane igračke sa kreveta.

3 comments:

Džiadžojka-san said...

"...I detinjstvo je te noći otišlo
iz njenih cipela.

Mahalo je šarenim kockama.
Knjigama punim slika,
igračkama
i snovima.

Otišli su konvejeri mašnica
i odleteli listići presovanog staniola.

Svet je najednom postao viši
za jednu neznatnu zvezdu,
tamo negde nad glavama,
nad krošnjama
nad krovovima.

I samo malo dublji,
za krišku naprslog bola."

Marko Radojković said...

šta je to, m?

Džiadžojka-san said...

Mika Antić, deo iz "Koncert za 1001 bubanj".