Wednesday 21 November 2007

bender

- danima me već progone postapokaliptične misli. a uvek su mračne. zbog čega je apokalipsa reč koja se pominje samo kada se misli na nešto loše?
bilo bi lepo da postoji recimo sladoled apokalipsa. nekako mi se čini da je to lepo ime za sladoled.

---

...

dugo sam držao oči pritisnute šakama, kako bih video zvezidice, tačkice, pruge, neograničene mogućnosti verovatnoće. to su verovatno odumirali moji štapići ili čepići ili tako neke stvari u očima.

volim to da radim. nemojte me pogrešno shvatiti,ne volim da ubijam, hehe, volim te boje i to.

- dok ste bili u civilu, niste nikada baratali pištoljem?

- ne! naravno da nisam. znate, ja ne mogu da podnesem ubijanje. verovatno je ovo i previše informacija, ali mislim da sam osoba koja je ubila izuzetno mali broj živih bića. nisam siguran koliko sam jednoćelijskih i tih ostalih mikroskopskih bića nesvesno ubio, ali znam da nikada nisam namerno gazio mrave, jurio gliste, gađao ptice, lovio miševe, šutirao pse i radio slične stvari. znate, vrlo je verovatno da sam pacifista, iako se nikada nisam opredeljivao. mrzim kada moram da se izjasnim za nešto tako. zbog čega moraš biti ili jedno ili drugo?
- vi znate da vam je u opisu posla da izvršavate naređenja. ta naređenja često zahtevaju i ljudske žrtve. da li ste sigurni da i dalje želite da se prijavite?

- znate kako uvek ima ljudi na koncertima koji mašu nekim zastavama?


- da.

- pa, oduvek me je fasxinirala činjenica da oni imaju usađenu toliku ljubav prema zemlji, državi, naciji. da osećaju toliku pripadnost nečemu da imaju potrebu da mašu zastavom na nekom potpuno nevezanom događaju, kao što je, jelte, koncert. i recimo da je koncert u španiji, a da ste vi sa islanda. vi dođete na koncert da slušate neku popularnu muziku, i uživate i mislite samo o otme, a imate nacionalno obeležje, zastavu, koja se leprša na vetru, kojom mašete i njišete je kroz vazduh. i pored vas je devojka iz senegala koja je lice ofarbala u boje svoje zemlje... a muzička grupa je iz italije. razumete šta želim da kažem?


- pa i ne baš...

- vidite, želim da služim za državu zato štto želim da pokušam da osetim tu pripadnost, taj svojevrsni fanatizam. nikada nigde nisam pripadao...


- zašto baš želite da pripadnost pronađete ovde?

- ne znam. imam prijatelje koji su se vratili iz vojske kao potpuno drugi ljudi. čuo sam priče da se ljudi tamo menjaju.


- u pravu ste. ali, vi ste svesni da vi niste građanin naše države?

- ne, nisam.


- pa, vidite, u izvodu iz matične knjige rođenih piše da ste pripadnik druge nacionalnosti...

- ali to je nekada bilo ista vojska. znate, ja tamo niakda nisam živeo. mojda lična karta je ovde izvađena. ja tamo nemam prava da živim, a kamoli da se zaposlim u državnom organu nalik ovom.


- razumem. ali vi shvatate da ne možete, jednostavno, takvi su propisi...

- u redu je. navikao sam da budem odbacivan. hvala na vremenu.


- izvinite još jednom.

- ništa ništa, nema veze. doviđenja.


- doviđenja.

------

- kako ti se čini?
- čoveče...
- a?
- nisi ličio na sebe!
- pozitivno?
- pa, baš si bio blentav. klipan pravi.
- a tek gospodin koji me je ispitivao, hehe...
- panta je kralj. kako su mu dobro stojali lažni brkovi!
- da. jel snimljeno sve?
- naravno.
...




5 comments:

Anonymous said...

Ponekad bash ne mogu da te "nahwatam" u tekstowima...
U sushtini, radi swe u skladu sa swojim zheljama...

Marko Radojković said...

hehehe posmatraj ovo što radim kao jedan izuzetno redak tip mesečarenje, gde se ne probudim, sednem za komp, i napišem na blogu nešto što zapravo nema nikakve veze sa vezom.

istina, veza ne postoji zato što ono za šta treba da bude bilo šta vezano takođe jedva da postoji, tako da je možda sve baš kako treba:)

Marko Radojković said...

inače neče nešto da mi otvroi tvoj blog već nedelju dana... jel si ti nešto brisala ili samo mene zeza nešto?

Mousehunter said...

fin tekstic, da ti to nije stigao poziv za vojsku, pa si dobio inspiraciju??? :]

Anonymous said...

Zlombulo, pao im sistem... Jbg...