Friday 23 November 2007

prolivene misli

ležanje u postelji koje je oslobodilo sev moje porive koji su bili toliko gnječeni mislima predrasuda, rasturenih uzvišenih reči, smrvljenih. gonoreja, parasimpatikus, histerija, apstrakcija, metamorfoza.

jelovnik nikada nije bio pitanje bivstva. jestvo kao takvo pričinjavalo je izuzetnu sreću jednome meni koji se nadao eksponencijalno rastućim funkcijama zadovoljstva.

mišljenja da možda može da se misli dublje od same misli koja je bazična pomisao mozgovna začaran ležernim stavom koji je dublje razmatran možda šire. kada se misli na ručak, misli li se na hranu ili na sam obred?

dugačke reči obično potiču iz latinskog ili prastarogrčkog jezika... poneka je i ugrofinska.

sedeh tako u stolici koja je moje dupe obuhvatala svojim tapaciranim delovima predviđenim za tapacirana dupeta, te je ovo moje filovano dupe postalo malo tvrđe od želje da se uklopi sa ostalim tapaciranim stereotipnim dupetima. i spoznaja levoga mi guza bila je da se samo sreća koja se postiže osećajem pripadnosti bilo čemu može meriti sa relativnim osećajem postojanja i čekanja. čekanje koje nam na svojstven način ukazuje na zavisnost od trošenja vremena u nečijem prisustvu, i potreba za interpunkcijom kao neizostavnim alatom pri razumevanju dve jedinke u prirodi koje umeju da koriste istu interpunkciju zato što su samo pomoću iste sposobni da razaznaju lavirinte magije koju su storili čudnim vezama sinonimastih rečenica koje mogu biti svega samo nekoliko misli dugačke, a opet čine e kao takve i same.

prilagoditi misli razumevanju trenutno mi je veoma teško ali misli su ovo što se sada ispisuje ovde, a ne neke tamo lubenice ili žirafe. mogao sam i krušku pojesti pre spavanja, ali je spavanje to koje me je vuklo ka festivalskim pesmicama i kojekakvim crvenim ružama koje sam prodavao kao maglu zaljubljenim majkama.

jednjak koji se nalazi negde unutra i jede se jedenjem hrane koja je pojedena čudno odzvanja u mraku. mrak jede tišinu koja je samo jača u istom. senka koja je nepostojana odzvanja mnogo snažnije kada ne može da se vidi.

a čitava poenta recitala ovogoa koji je trebalo da predstavi jednu grančicu zelenkaste osti je kost koja je falsifikovala zamagljeni prozor zaleđene krčme u kojoj je i hitler razgovarao sa frojdom i hemingvejom za jednim vlažnim stolom uz kriglu domaćega piva. krigla koja je zelena i šolja koje je rumena i pivo koje samo po sebi ne predstavlja uživanje koliko pojam piva u ljudima izaziva hemijsku reakciju osećanja potreba da se isti osećaj asimilira osećaju zadovoljstva. rumeno pivo koje je kao tabu iostavljen kao simbol kao jebena aksioma nepopljuvanosti trgovine grejača i kamiondžija i nedoraslih adolescenata napaćenih bildera i znojavih fudbalera koji mislili su da je nešto ređe mišljenje o svačemu pojedinačno pomilovano grohotnim smehom i ispijanjem nečitljivih savršeno jednostavnih i razumljivih reči pojedinačno koje neorganizovane stvaraju celinu koja se razume ali se čini da i nema neko preterano značajno značanje u značaju samom falsifikata tuđih već preobraćenih misli. može li se zaustavit snop crvenih jarbola koji se frulaju na hondurasu i ljuljaška zaleđenih lanaca bez drške za koju se nikada nie moglo uhvatiti ranije ni kasnije od pređašnjih dečurlijastih vriski i gužve i želje za kolektivnom imovinom i deljenjem ali samo tako kako bi svi pokušali oteti sve kolektivno samo za sebe, baš zato što je namenjeno zajedniočkom korišćenju i baš zato šot ovo niko neće uspeti da pročita do kraja zato što na kraju neću staviti tačku tako da će kraj ostati neispisan. interpuinkcija je kraljevstvo koje vlada pravilima nama koji smo samo interpunkcijski zavisnici nerazumevanja maloređašnjeg

3 comments:

Mousehunter said...

Naslov sve govori...:) hehe... a sve je moglo da se kaze mnogo jednostavnije i razumljivije, samo sto bi tada postalo vrrrrlo dosadno, zar ne?

Mousehunter said...

Naslov sve govori...:) hehe... a sve je moglo da se kaze mnogo jednostavnije i razumljivije, samo sto bi tada postalo vrrrrlo dosadno, zar ne?

Marko Radojković said...

verovatno:)

ali ja nisam u stanju...