Wednesday 31 October 2007

gaaa

-proklete tapete. ko još voli tapete? dođavola sa njima!

kroz zube je mumlao navlačeći pocepanu trenerku i spremajući se za skidanje starih, odavno pocepanih tapeta u svojoj sobi.

ZUM!

skinuo je papirno sranje sa jednog dela zida. nikada ranije nije imao iskustva u uklanjanju ovakvog tipa obloga, ali je smatrao da ne može biti teško. ipak je to samo nalepljeno preko zida.

ZUM!

još jedan komad je pao na pod. sada nepravilno pocepan, jedan dobar deo ostao je prilepljen za zid koji je inače očajno izgledao. nije pretpostavljao da je lepak tako snažan.

-a i ja sam budala. pa kakav bi bio nego snažan? sigurno nije lepljeno da otpadne za par dana. jebene tapete stoje u sobi od kad znam za sebe. jebene dečije tapete, ne dečije, bebeće.

medvedići i neki polumeseci, zvezdice, magični štapići, jedan set fluorescentnih plastičnih zvezdica i kometa izlepljen sa njegove desne strane. setio se kada ih je lepio. raspravljao se sa bratom koliko komada ko dobija. tvrdio je da on trba da dobije višr, pošto je stariji, a brat je plakao zbog beravnopravne podele. vešto se izvukao iz problema tako što je bratu uvalio nekoliko većih kometa, a za sebe prigrabio gomilu zvezdica. setio se i kako je odmah posle toga otvorio neku veliku knjigu, gde je između ostalog bilo objašnjeno kretanje meseca u odnosu na zemlju i gde su bila nacrtana neka bitna sazvežđa. pokušao je da istovetno sazvežđe iz knjige, prebaci na sopstveni zid, ali se prevario na jednom mestu i odustao. ostatak zvezdica zalepio je nervozno i nasumično.

ZUM! ZUM! ZUM!

froncle tapeta visile su na sve strane, oguljen kreč i zaostali komadići ulepljenog materijala nervirali su ga.

ZUM!

- FILIPE! - prodrala se njegova majka sa vrata od sobe. - da li si ti normalan? šta radiš to? juče farmerke, danas zid,šta pokušavaš da uradiš? šta sad da radimo? ovo sad mora da se kreči!

- ovo je moja soba. moja. imam pravo da je sređujem kako ja hoću!
- dokle god si u ovoj kući, dok god ne budeš imao 18 godina možeš da se pozdraviš sa takvom slobodom. živimo zajedno i neka pravila se moraju poštovati. jednostavno moraju.
- e idem ja. - proškripa kroz zube, zgrabio je farmerke, koje je dan ranije bacio na ulicu i čekao da preko njih pređe 42 automobila.
zalupio je vrata sa sobom i u hodniku zgrade krenuo da ih navlači.
- jebene tapete. koji kurac sam ih cepao uopšte kad mora da mi sere za svaku jebenu stvar...
vremešna komšinica prolazila je pored i uhvatila ga polu golog kako izgovara 5 psovki u sekundi.
- dobar dan, Filipe...
- koji kurac!

zabezeknuta gospođa posmatrala ga je kako silazi niz steenice, uzimajući par trenutaka da se povrati iz šoka, a onda je i sama nastavila svojim poslom.

- kurva prokleta, šta mi se javlja koji moj? matora baba smrdljiva...

izašavši iz zgrade, ugleda druga. doviknu mu, i zajedno odšetaše negde tamo...

5 comments:

Anonymous said...

Jooj bwe... Poruchi Filipu ovo: "Iskuliraj malo sa snikersom i nekom shetnjicom... Ili sedi kraj prozora, mirishi kishu preko stakla i uzhivaj u mandarinama! Ili rafaelo kuglicama :]]]"

Hvala Bogu te ja nemam tapete, ali imam zvezdice i srdashca... :S

Marko Radojković said...

još je mali. Filip ima 13 godina.

G_N_E_F said...

Dobro je sve su ti razumljiviji i zanimljiviji postovi:)
I mene je keva stalno terala da skidam postere kosarkasa sa zidova a i krecenje mora jednom dve god jer sam stalno igrao kosarku o zid:P

Marko Radojković said...

:D:D
i ja sam igrao o zid

Mousehunter said...

tapete fuj!:)
a znaci protest jednog prgavog adolescenta u povoju...;)