Thursday 25 October 2007

worth the effort

Ležiš na mom krevetu? Zašto? Mislio sam da si otišla. Ne? Pa dobro, ne smeta mi, samo sam mislio da ste otišli zajedno.
Znaš, pre neki dan, zaboravio sam da ti kažem, pre neki dan sam te se setio u tramvaju. Jel se sećaš prošlog leta kako si se ljuljala na onoj stolici na terasi iznad plaže? Znaš? Pa ono veče, kad sam se ja zagrcnuo u sred priče, a ti se zasmejala i pala sa terase u blato? Sećaš se?
E, i tako sam se lepo nasmejao na sred punog tramvaja. Ma daj, kakve veze ima što si ispala glupa, smotana... Baš nisi, baš je bilo nekako iskreno. Dobro, neću.
Molim? Ne, reci mi, reci mi molim te. A gde je on otišao? Zašto? Vas dvoje? E, stvarno ne želim da pričam o tome.
Jel si razmišljala nekada o nama? Kako šta o nama? Pa, vidi, znaš, poznajemo se evo već dosta dugo, 4-5 godina, i za to vreme nikada nismo vodili neki ozbiljan razgovor. Kako misliš to? Šta da pojasnim? Pa, hoću da kažem, znamo se dosta dugo, a zapravo nikada nismo razgovarali. Samo ti i ja, nikada nismo pričali o problemima, o željama, o nečemu što nisu zajednička sećanja ili neki planovi ili nešto što se desilo nekome ili što smo gledali na tv-u, ili možda ako smo neku knjigu prepričafvali, ili film... Ali nikada nismo pričali, baš pričali. Molim? Sad? Pa zar ne misliš da je malo glupo da sad pričamo o tako nečemu o čemu nismo do sada? Mislim da neću moći, nekako mi se čini kao da je isuviše usiljen, kao da hoćeš da ga "obavimo". Pa dobro, hajde, hajde ti počni...

---

Hajde, pokušaću...
Znaš zbog čega nas dvoje nismo nikada razgovarali? Sami, vodili pravi razgovor? Znaš zašto? Kako si samo blentav trenutno... Hoćeš da ti kažem šta sam radila na tvom krevetu pre nego što si ušao? Mirisala sam ga, nabila sam lice u tvoj jastuk i pokušavala da osetim svaki trag tebe. Nemoj tako da me gledaš. Želeo si otvoren razgovor. Evo, otvaram ti se. Jel znaš ti da sam ja sa njim samo da bih bila blizu tebe? Odavno je umrlo sve što je moglo biti među nama. A ti si uvek bio tu, uvek tu da me braniš kada ostali krenu da me zezaju, kada ispadnem glupa, kada ispadnem trapava, ti si jedini bio taj koji se nikada nije iskreno smejao, jedini koji je osmeh nabacivao samo ztbog drugih, i uvek si se nadao da ću ja primetiti, i svaki put si mislio da nisam, a veruj mi, jesam. I kada sam ovde, kada je on tu...

---


STANI! NE! Ovo je pogrešno, nisam ovo želeo. Sve je bilo dobro, sve je bilo dobro, razumi me, jednostavno ne mogu to da slušam. Nazovi me kako hoćeš, ali ja to njemu ne mogu da uradim. Zvučim kao neki lik iz latino sapunice, ali stvarno ne mogu da te slušam. Govoriš mi kao da sam blesav, kao da ne znam, kao da ne vidim. ZNAM, razumeš li, ja znam. A šta da radim? Izgleda da su nam suđeni plitki razgovori... Oprosti, moram da idem...

---

Dobro, idi! Pričaćemo ponovo na ovu temu za jedno 4-5 godina, možda se nešto promeni... Budalo!

7 comments:

G_N_E_F said...

Devojka se lozi na tebe a ti nista ne preuzimas vec godinama...eeee stvarno si blentav podescas me na mog najboljeg ortaka:P

Anonymous said...

ovo mi se dopada:

,,Izgleda da su nam suđeni plitki razgovori."

uzimam sebi za pravo da iskoristavam tu recenicu. :)

Mousehunter said...

Lik iz price - jos jedno musko koje misli da zna sta hoce, a u stvari ne zna... :( zasto? i posle su zene komplikovane...:)

G_N_E_F said...

Ja sam mislio da to obicno ide kao "on hoce ona ne da"...ovde je to "ona hoce a on ne kapira":P

Viktor Rom said...

Mnogo zajebana situacija!
Ne znam ko je ON, ali ako ti je stalo, onda si verovatno u ludilu i ne znaš šta da radiš!!!

Mislim da treba ponovo da popričate o tome, ali ne za 4-5 godina već kad ona reši svoj status sa njim.

Možda ništa nisam razumeo i ovo ispala čista budalaština, ali hej - radujmo se - mi definišemo sadržaj interneta!

:)

Marko Radojković said...

:D
samo fikcija

svaka sličnost sa stvarnim događajima apsoltno je slučajna...

Anonymous said...

svi savjetuju nesto lol...

ja mislim da treba da pojedes nesto. i da popijes caj :)


i da..

zadovoljna sam!