Sunday 28 March 2010

Obavezna

Bila sam na poslu. On je i dalje spavao kada sam se vratila. Ne mogu da razumem to. Legli smo zajedno, a on spava 9 sati duže od mene. Nije mi jasno. Kaže kako voli san. Ja ga, kao, ne volim? I nije da mi smeta taj neki odnos gde sam mu ja nekakav roditelj. Opet, lepo bi bilo da znam da i od njega svet beneficira na neki način. Mnogo voli da se pravi pametan u trenucima kada  nema argumenata. Obožava žvaku kako je svet ovde radi njega, a ne on tu radi sveta. Kako osoba mora ubirati plodove prirode, prestati sa lažnim poboljšanjima komotnosti i destrukcijom same planete u cilju neke lične koristi. I onda se zavali u fotelju, upali kompjuter i klikće satima ispijajući kafu koju sam ja spremila, čitajući internet sadržaj koji je neko drugi napisao, razumete me? Ali ne žalim se, stvarno je to sve okej, mora da ima neku svoju žvaku kako bi ostao normalan jer, na kraju krajeva, nije on taj koji je u potpunosti odgovoran za svoju trenutnu situaciju. A ja moram da počnem da mislim i na sebe. Nervira me kada je dobar prema meni, osetim se još bespomoćnije da mu pomognem. Kaže mi kako volim da komandujem. Kako sam ja jedan veliki oficir u duši i volim da sve bude po nekom mom pravilu, počev od ćase za novčiće na kuhinjskom pultu preko nedeljne reorganizacije njegovog radnog stola, koji je  uzgred uvek u užasnom haosu, pa sve do nekih bitnih životnih pitanja kao što su odnos sa mojim roditeljima, stav koji zauzimam na poslu i tako dalje. Kaže mi kako ne treba toliko da podmećem svoja leđa zbog drugih, a ne shvata da je za mene najbitniji kolektivni uspeh. Bitan je cilj. I ubeđena sam da bi on isto uradio da je na mom mestu. Da je na svom mestu, samo da mu se pruži prilika. Ja opet o njemu, haha. On je jednalenja buba, ali dobra, u suštini. Šta je smešno? Pa kad jeste. Ume da bude nepromišljen, ali nikada grub. To ja volim da se napravim dama pa da ga nerviram, čisto malo onako. A na poslu mi je stvarno haos. Niko ništa ne radi kako teba, a rokovi moraju biti ispoštovani pošto je konzistentnost najvažnija. On kaže kako ću biti loša majka pošto moram sve da nadgledam i ispravljam. Kako ću ugušiti decu, ne bukvalno, naravno. Molim? Pa prvi put mi je, ne znam šta smem, a šta ne smem da kažem. Malo sam napeta. Da, juče. Juče, juče, jeste. Inače, što se tiče njegovih roditelja i društva, tu ne želim ni da počinjem priču. Bitno da je njemu tu ekipa sa kojom se druži, a ni sam više ne zna zašto. On kaže da zna, ali ja znam da ne zna. Sto posto, pazite šta sam rekla. Svi imaju koristi od njega, a on samo jaše na tom plimskom talasu, nesvestan svog potencijala. Kaže da mu se povraća kada mu ljudi trljaju te reči  u facu. Reči kao što su potencijal, talenat, lenjost... A stvarno je tako. Ja opet o njemu. Ko o čemu, ona o svemu. Njegove reči. Bila sam pre neki dan kod ginekologa. Dobro, nećemo o tome. Aha, razumem. Ne, ne, u redu je. Ne, naravno. Sledeći utorak? Važi. Vidimo se tada onda, oko 6.

No comments: