Sunday 4 April 2010

Danas sam kod mojih. Roditelja, brata, dve babe i jednog dede. Svi su tu. Zameraju mi kako premalo dolazim.
Mama i baba spremile su fin ručak i čokoladnu tortu. Brat je pušio, pa se malo svađao oko toga treba li da puši za stolom ili ne. Jeli smo, a deda mi je zamerio kako i kada sam tu, slabo pričam šta mi se dešava. Moj odgovor da pričam mnogo više nego kada sam bio stalno tu bio je dovoljno ubedljiv da me ostave na miru, ali opet nedovoljno prihvatljiv za dedu da se pomiri sa činjenicom da ja ne pričam mnogo. A ručak je bio stvarno dobar. Naročito meni, pošto se mesecima hranim samo nekim instant proizvodima. Pričalo se o procesu pravljenja ručka, baba Zorka je pričala kako je po prvi put u životu gledala Žikinu dinastiju i kako joj je bilo interesantno. Postaje sve kontradiktornija godinama. Druga baba pričala je kako prati neku tursku seriju. Majka je uputila par dobronamernih kritika koje izuzetno iritiraju. Meni je rekla da jedem sporije, ocu da skine džemper da ga ne isfleka, pošto je nov, a bratu rekla da mora da jede čorbu, te kasnije kako mora da pojede više mesa nego što je želeo, iako je ona ta koja ga je naterala da pazi na ishranu. Baba je onda rekla kako želi da sluša onu pesmu "Maria" iz kraljeva mamba. Deda je prvo slučajno polomiojednu čašu i njen sadržaj prosuo po stoljnjaku, a kada je ustajao, zamalo nije oborio saksiju sa cvećem. Ja sam ispričao gde sam sve bio sinoć, pošto sam bio na par mesta. Naravno, nisam bio previše detaljan. Kada smo završili ručak, seli smo na neka mekša sedišta. Pomogao sam ocu da namesti klavijaturu tako da može da svira iz fotelje, pronašao je nekakvu rumba pratnju i svirao Mariju iz kraljeva mamba. Baba je bila zadovoljna, ali je tvrdila kako ne sme da pravi toliku pauzu na jednoj deonici. Otac i ja smo tvrdili da je dobro, te da ne mora da vrši korekcije. Baba i deda su se držali za ruke i zaljubljeno gledali u njihovog sina dok svira, druga baba je sekla tortu, a majka i brat su se negde izgubili. Ja sam tražio adapter za slušalice među gomilom kablova, kako bih omogućio da otac svira i ne smeta drugima, kada drugima smeta. Nisam našao, a i da sam našao, sećam se da je nešto gubio kontakt, tako da nema veze. Pojeli smo tortu. Onda je baba uzela malo da svira, a deda je hteo da peva neke ruske pesme, ali nije. Ja sam ubrzo otišao u svoju sobu, koja je sada zapravo babina soba. Brat je već bio u svojoj, pričao telefonom. Majka je prala sudove. Baba i deda su se zahvalili na ručku i otišli. Došao mi je drug kako bi se tucali. Onda sam ga odbacio do autobuske stanice, uglavnom zato što je trebalo da bacim neku veću količinu smeća kojom sam napunio gepek automobila. Brat je krenuo sa nama da kupi cigarete. Kako sam izlazio iz garaže video sam komšije u dvorištu kako mi mašu. Zatrubio sam. U drugom dvorištu ista slika. I njima sam trubnuo, dva puta. U trećem, na ogradi, dve drugarice su pričale sa nekim ko je bio na ulici. I njima sam zatrubio. Ostavio druga na stanici, kupili cigarete i bacili smeće. U povratku trubnuo drugu koji je i dalje čekao autobus, a niz ulicu i jednoj drugarici i njenom bratu koji su išli negde. Sunce je bilo prilično prijatno i nebo bez neprijatnih oblaka. U automobilu bilo je toplo.

1 comment:

Ivcha.. said...

Brate ovo je najbolji post ikada! Volim radojkoviće