Tuesday 21 October 2008

Grad




Grad. Kao svaki. Sa ljudima i ulicama. Sa izlozima i pokretnim stepenicama. Sa poslastičarnicama. Sa svim ostalim što je grad.
I ljudi. Stranci. Robovi verovatnoće. Svi gaze istim asfaltom. Svi posećuju ista mesta. Niko nikoga ne poznaje. 
Svi slepi, gluvi i nemi. A grad odzvanja svakog trenutka. 
Lažna nezainteresovanost. Lažna zainteresovanost. Laž.

Da li si znala da nas dvoje možda svakog dana kupujemo u istoj pekari, ponekad i u istom trenutku? A? Nisam ni ja znao, ali je verovatnoća da barem nekoliko puta jesmo prevelika, a opet poprilično beskorisna pošto je možda čak i očigledno nepotrebna. Ali nije li to onda greh? Ta naša nesposobnost, čak i pored toliko uređenosti i mogućnosti?

Znaš, grad je veliki samo za dvoje. 
Pokušaj da ne odeš sutra u onu pekaru, možda ni ja neću biti tamo. 
Srešćemo se negde između. Između mene i tebe. U gradu.

4 comments:

Anonymous said...

Uh...Oduvao si me sa ovim.
Potpuno je sjajno
Ne bih ovo tek tako svrstala u "male stvari, price" :)
Velika stvar
Nesto si mi u poslednje vreme bio sav informativan pa mi je ovo bas prijalo
"Cao"

Marko Radojković said...

hvala ti. znači mi dosta.

ovih dana pišem uglavnom samo kako ne bih prestao u potpunosti tako mi dobro dođe ovako pokoja lepa reč :)

pa grad je mala stvar, zar ne?

i sam sam sebe smorio sa informativnošću.:)

"ć"

Mousehunter said...

i meni se dopada...:)

Mima said...

:))))