I ljudi. Stranci. Robovi verovatnoće. Svi gaze istim asfaltom. Svi posećuju ista mesta. Niko nikoga ne poznaje.
Svi slepi, gluvi i nemi. A grad odzvanja svakog trenutka.
Lažna nezainteresovanost. Lažna zainteresovanost. Laž.
Da li si znala da nas dvoje možda svakog dana kupujemo u istoj pekari, ponekad i u istom trenutku? A? Nisam ni ja znao, ali je verovatnoća da barem nekoliko puta jesmo prevelika, a opet poprilično beskorisna pošto je možda čak i očigledno nepotrebna. Ali nije li to onda greh? Ta naša nesposobnost, čak i pored toliko uređenosti i mogućnosti?
Znaš, grad je veliki samo za dvoje.
Pokušaj da ne odeš sutra u onu pekaru, možda ni ja neću biti tamo.
Srešćemo se negde između. Između mene i tebe. U gradu.
4 comments:
Uh...Oduvao si me sa ovim.
Potpuno je sjajno
Ne bih ovo tek tako svrstala u "male stvari, price" :)
Velika stvar
Nesto si mi u poslednje vreme bio sav informativan pa mi je ovo bas prijalo
"Cao"
hvala ti. znači mi dosta.
ovih dana pišem uglavnom samo kako ne bih prestao u potpunosti tako mi dobro dođe ovako pokoja lepa reč :)
pa grad je mala stvar, zar ne?
i sam sam sebe smorio sa informativnošću.:)
"ć"
i meni se dopada...:)
:))))
Post a Comment