Tuesday 24 July 2007

seaside blues

inspired by: ten minutes older

sadašnjost : present
prošlost : present of the past
budućnost : present of a future


present : poklon

ako sadašnjost smatram poklonom, kao ostvarenje planirane budućnosti, a u cilju ostvarenja ugodnije/prijatnije prošlosti, kako bih na sadašnjost posmatrao na nekom drugom jeziku?

ako je sadašnjost poklon, a budućnost neki budući poklon kojem ja težim kako bih poklonio sebi nešto čega bih se sećao nešto čega bih se sećao dolazim u situaciju gde cele živote provodimo u uređivanju budućnosti, kako bi se kasnije prisećali toga. čemu sve to onda, čemu sve to onda, čemu sve to onda ako s sadašnjost svodi na trenutak ispunjavanja stvari koje sam čekao kako bi ih se sećao?
poklon uopšte...
cilj poklona nije sadašnjost. poklon nije trenutno oduševljenje, a baš to trenutno oduševljenje je vrednije i dragocenije od samog poklona, bio on materijalan ili ne, završiće kad tad na nekoj vitrini ili u zabačenom delu mozga, prekriven prašinom...

da li to znači da samo englezi i ostali kojima sadašnjost znači isto što i poklon, svoje živote posvećuju tričavom uređivanju života sa krajnjim ciljem u vidu uspomena? plaše li se oni toliko neizvesnosti? plašim li se ja manje od njih? zbog čega se plašiti nečega nepostojećeg?
fiktivnog...
...čudan narod ti englezi...

tišina. tišina postoji tek kada se ista preseče nekim zvukom. ako nas dvoje stojimo u tišini i ti kažeš kako je baš tiho, to isto tiho biće prošlost, koja je bila budućnost koju smo zapakovali u paket za sećanja pomoću prolazne sadašnjosti.

da smo bili u stanju da ćutimo, osetimo tišinu, i osetimo da oboje znamo, shvatimo posledice prekidanja iste i nastavimo sa ne-govorenjem, možda čak i ne slušanjem sopstvenih sebe unutar svojih glava, možda, ali samo možda bi živeli sadašnjost radi sadašnjosti.

odatle proizilazi da svrha življenja na pravi način, tj. života u sadašnjosti nije u fabrikovanju budućih sećanja već u življenju za trenutak, ali ne za trenutak kao takav koga bih se mogao setiti ili do njega doći nekim procesom zaključivanja unapred...

življenje bi se onda trebalo svesti na taj trenutak kada se ne radi ništa





to je bilo sada

ne sećam ga se!

ne raditi ništa, ne smišljasti, ne sećati se!

to je život u stvarnosti!!!
ostalo su glupave plastične autmatizovane ljudske navike nastale zbog
nemogućnosti spontanosti svake jedinke pojedinačno

.................ne znam-.-.-.............

1 comment:

Anonymous said...
This comment has been removed by a blog administrator.