Thursday 21 June 2007

ona

ležala sam u krevetu tih dana. nisam preterano razmišljala o svemu. razmišljala o svemu...
kako umem lepo da se izrazim, svaka čast, prava načitana žena, uzor svojoj deci, kad bi samo znali...

onda je toga jutra ona naletela na mene i pogledali smo se i odmah sam znala, a bila sam sigurna da je i ona barem pomislila, i posle su me deca gledala kao da sam se izdrala na sav glas, kao da su znali...

imali smo psa. kada je počeo da se linja izbacili smo ga napolje, na ulicu, da sam ja muško verovatno bih pokušala da ga sprečim, ali on je ipak on, a ja sam ja. više ne osećam strah kada me gleda, ne osećam čežnju, ne osećam pažnju, ne osećam... a on je isti, ništa se nije kod njega promenilo, a oni samo rastu... da sam ranije znala...

--------------------------------------------------------

ležala je te večeri, sve je drhtala. pogledao sam je, bila mi je okrenuta leđima. pokušavala je da ravnomerno diše kako bih pomislio da spava... znao sam da su joj oči otvorene, i znao sam da plače. uvek sam mogao da osetim kada je tužna. ne znam zbog čega je takva u zadnje vreme... trudim se, stvarno se trudim, ali mi ne uspeva ništa... i kad pokušam da je razveselim to uradim na pogrešan način, i ona uvek nađe nešto da mi prigovori, i uvek se tu nađu i deca... znam da nisam pametan kao ona, znam da je zaslužila mnogo bolje od mene, i znam da ni deca nisu srećna što im otac radi to što radi... PA ŠTA DRUGO DA RADIM? trudim se, najviše što mogu, i kada popijem i kada dođem prebijen, i kada ne vidim od umora na oči, i kada reagujem kako ne bih želeo.... Zbog čega se ne okrene prema meni? zašto je budna? šta je muči?

----------------------------------------------------------

i on je budan... zbog čega? zar ne mogu da imam malo mira? zar i noću da me posmatra, da me uvek neko ocenjuje, da nikad nisam sama... a da nikad nemam društva. sve prijateljice se i dalje ludo zabavljaju... 30 godina... najstariji sin hoće da ide u klub gde moje bivše društvo izlazi... a sa kim ja pričam? sa babama na pijaci, sa prodavačicama u radnjama, sa onim voditeljima na kvizovima.

sama. uvek. a stalno je tu neko pored mene, dovoljno da ne mogu da se opustim.... ne, ne mogu više ovako. kad bi mi samo posvetio malo više pažnje... misli da poklonima mene čini srećnom? ehhhhh

------------------------------------------------------------

i tako su ležali budni do kasno u noć...

------------------------------------------------------------
možda će se nastaviti....

7 comments:

Anonymous said...

a zasto ne bi pisala o proslosti....koncepcija mog bloga je takva da se krecem od proslosti ka sadasnjosti....
tvoje je sta ces ti da pises a moje sta cu ja...ako ti se ne svidja ne moras da citas
nit

Mima said...

:) prožimaš... :)) ovako zamisljam default bracnu scenu

Anonymous said...

mozda pogresno tumacim, znas kako, imam osecaj kao da hoces da kazes kako se on trudi, radi i misli da je ok, nista mu nije jasno, a da je ona vecito nezadovoljna, nespremna da mu se suprotstavi i ne zna da mu kaze sta joj smeta - dakle, sama je kriva za svoju muku. prica je dobra, ali mi se ona nimalo ne dopada kao licnost, a on je tipicno musko (to ti vracam...:))

Marko Radojković said...

@mousehunter:
neka zamisao je bila da je on glup a dobar ali porochan i nestabilan, a opet nezan i pazljiv, ali nespretan i nesposoban...
ona je mnogo pametnija od njega, na vishem nivou intelektualnom, voli ga, ali on je jednostavno ne ispunjava takod ase ponasha kako ne zeli, chesce nesvesno nego svesno... uvek misli kako je imala mnogo boljih prilika blablablla.... ma nemam pojma to mi je samo palo sinoc na pamet... mozda prosirim ako budem imao dovoljno volje i smisla....

@mima:
PROŽIMAM?

verovatno i jeste neka default bračna scena... mada po meni u default sceni oni ne bi spavali u istom krevetu...:D

Mima said...

opet prožimaš! ;)

Viktor Rom said...

Kreativno i maštovito.

Međutim, ne moraš da plašiš ljude, nije baš tako strašno.

:)

cen3fuga said...

strasnije je?
:)