Friday 29 February 2008

kiki i ja 6

Činilo se kao da je prošla čitava večnost od kada sam seo za kompjuter i krenuo da biram muziku. Kao da sam čitavih nedelju dana kliktao po raznoraznim folderima birajući baš one .mp3 pesme ko je sam smatrao da mogu biti prave za jednokratnu namenu. Iako je delovalo prilično lako, ispostavilo se kao veoma mučan zadatak, i kada sam pogeldao na sat, shvatio sam da moram da požurim. Pored već odabranih pesama, na brzinu stavio sam još par nekih koje su mi se tada dopadale, kliknuo "burn" i otrčao na klozetsku šolju pokušavajući da se nateram da obavim te stvari na vreme, kako ne bih imao frku posle. Na pola govneta prošlo mi je kroz glavu "Sonic Youth!". Zbrzao sam ovo što sam trenutno radio, aljkavo se obrisao i potrčao za komp, vadeći stari stavljao sam novi disk, počeo ubacujem stare pesme i razmišljao za to vreme "KOJA PESMA?". Nisam stigao sve da završim, kada me je iznenada priroda ponovo priterala u kupatilo, da završim ono što sam na silu prekinuo. Kasnio sam, a onda, kao neki glas u pozadini, kroz moje neurone proleteo je signal koji mi je govorio da uzmem mobilni u ruke.

- Kiki, znaš kako...
- Kako?
- Moram da kenjam, ali sve sam zasrao tako da bi možda trebalo i da ponovo narežem disk, pošto sam sebi zaboravio da stavim neku pesmu...
- Zaboravio si da mi staviš Sonic?
- Da, jebiga, ali slušaj, moram id a se okupam pošto... Ma pričaću ti već.
- A šta ja da radim?
- Nemam pojma, ostani još malo na poslu, prošetaj se, bilo šta... Nećemo od ovoga da pravimo veću ludnicu nego što već jeste, mislim, ovo bi trebalo da nas opusti, a ja sam već toliko nervozan i mmmmm...
- Jel si se iskenjao? Ti kenjaš SADA?
- Pa da.
- O bože! Hajde čekam te ja kod Milice, a ti nemoj da ovo shvatiš kao signal za opuštanje, nego stvarno požuri. Ne želim da ostanem celu noć tamo.
- OK, ć!
- Hajde, hajde...

Obrisavši dupe, željan da se iskupim, skinuo sam se i pustio toplu vodu da mi bije u lice. Razmišljao sam o savršenoj plejlisti, muzici za "on the road"... I kako to obično biva, negde dok sam sapunjao prepone, došlo mi je iz dupeta u glavu tačno ono što je i trebalo, i kao da sam dpživeo prosvetljenje, brzo nasapunjao ostatak tela, okupao se i sav mokar, sa natopljenom kosom seo na stolicu, ubacio novi CD i počeo da ga punim pesmama. "HA!" Gotovo. "Burn!".
Kliknuvši to poslednje dugme, ustao sam da se osušim i obučem, ostavljajući mokar trag na stolici. Znao sam da će se osušiti dok se vratimo iz Vršca, tako da nisam brinuo. Našao sam neke gaće, jučerašnje farmerke i neku teget majcu, i pošto nisam imao čiste čarape, zgrabio sam Jasnine na pruge. Voelo sam njene čarape, bile su nekako bolje od mojih. Stalno sam joj ih krao, a ona se nije ljutila, i to mi je bilo lepo. Spreman, uzeo sam audio disk i zalupio vrata od stana. Onda sam se vratio da uzmem ključeve od kola, i polako, zaključavši vrata i silazeći niz stepenice razmišljao da nisam još nešto zaboravio...

2 comments:

Anonymous said...

sonic youth - teenage riot za put

Marko Radojković said...

hmmm može... još uvek plejlista ne postoji:)